U ovom su filmu likovi samo plakati za vješanje političkih teza, a njihovi odnosi svedeni na iznuđenu i grozno glumljenu sentimentalnost

Godine 2020. afroamerička novinarka Isabel Wilkerson objavila je esejističku knjigu "Kaste: podrijetlo naših razdora" koja je postala bestseler New York Timesa. U njoj Wilkerson uspoređuje američki rasizam s nacizmom i indijskim kastinskim društvom. Smatra da ih se može povezati provodnim motivom, to je kasta.

Film "Kasta: priča o razdoru" Ave DuVernay nije adaptacija te knjige, barem ne u klasičnom smislu. Film je prije ekranizacija procesa nastanka naslovne knjige. Prati autoricu (Ellis-Taylor) koja zgrožena još jednim ubojstvom crnog mladića dobiva početni impuls za istraživanje. Wilkerson putuje svijetom od Berlina do Indije te sa sugovornicima brusi ideje buduće knjige.

Dalo bi se diskutirati o tim idejama, o tome kako I. Wilkerson povijesno i klasno neosviješteno tumara između pojmova rase, kaste i klase. No problem filma nisu toliko ideje, koliko način kako su izložene. "Kasta" se ubraja u one filmove u kojima junakinja nadugo raspreda stvari koje u biti gledatelj treba čuti, a sugovornici joj odvraćaju "tako je!" ili "zaista!" Likovi su samo plakati za vješanje političkih teza, a njihovi su odnosi svedeni na iznuđenu (i grozno glumljenu) sentimentalnost.

Iskreno: bolje bi bilo da je redateljica DuVernay snimila dokumentarac. Ili naprosto predavanje stavila na YouTube.

KASTA: PRIČA O RAZDORU (SAD 2024.), režija: Ava DuVernay, uloge: Aunjanue Ellis Taylor, Jon Bernthal, kina

Ocjena: 2