TRANSFORMERI Blockbuster koji bi trebao spasiti dosadno filmsko ljeto

Tajkun Joshua Joyce najzanimljiviji je lik u četvrtom izdanju serijala “Transformeri”. U početku koncipiran kao hibrid Stevea Jobsa i Billa Gatesa, on ima nezdrav plan da počne proizvoditi vlastite transformere, neku vrstu moderne vojske, i zato se spetlja s mračnim cijašem Haroldom Attingerom ( Kelsey Grammer iz “Frasiera”). Kada ga urazume, Joshua prelazi u tabor pozitivaca, ali karakter se ne mijenja tako lako. U jednoj automobilskoj jurnjavi on je na stražnjem sjedalu, vozilo stjecajem okolnosti ide unatrag i samo što ne udari u nekog uspaničenog prolaznika, što šofera čini posebno nervoznim. Joshua mu, međutim, daje komandu: “Samo ih gazi!”.

Ruganje sistemu

Takav cinizam može se samo čuti u filmu Michaela Baya, jednog od najuspješnijih holivudskih redatelja svih vremena, koji tu i tamo otkrije svoju pravu narav (nigdje tako precizno kao u satiričnom krimiću “Pain & Gain”). Kako mozak tog tipa funkcionira možda nikad nećemo u potpunosti shvatiti. U samom početku je scena u kojoj novi glavni junak, izumitelj amater Cade Yeager ( Mark Wahlberg), dolazi u napuštenu kino dvoranu i tamo nalazi oronuli kamion, zapravo krinku karizmatičnog transformera Optimusa Primea. Prilika je to za lamentiranje o sudbini kinematografije koju su uništili blockbusteri i franšize: “Nitko danas više ne ide u kino gledati normalne filmove”, jada se vlasnik tog ocvalog zdanja. I takvu repliku čujete u ostvarenju redatelja koji se obogatio upravo na takvoj vrsti filmske robe?! Taj zbilja nema srama ili se pak ruga sebi, svojoj publici i čitavom sistemu. Nešto kasnije uslijedi prizor u kojem se napokon okupe dobri transformeri, tj. Autoboti (zločesti su Deceptikoni) i to na vrlo znakovitoj lokaciji, Dolini spomenika u Utahu, na kojoj je John Ford snimio neke od svojih najčuvenijih vesterna. Nije to nikakva posveta nego čista podrugljivost: evo, nekada ste tu imali Johna Waynea i Jamesa Stewarta, a sada robote iz svemira koji se iz čista mora mogu pretvoriti u automobile.

Michael Bay može si dozvoliti takvu bahatost, jer njegovi “Transformeri: Doba izumiranja” stižu kao spasitelj ovog filmskog ljeta. Lani je sve bilo drukčije, “Iron Man 3” se u trenu domogao bruto zarade od milijardu dolara, dok tri najuspješnija filma ove sezone - “Kapetan Amerika: Zimski vojnik”, “Čudesni Spider-Man 2” i “X-Men: Dani buduće prošlosti” - tavore oko 700 milijuna.

Rušenje Hong Konga

“Gospodarica zla” ide prema 600 milijuna, što joj je i plafon, a “Godzilla” će biti vrlo zadovoljan ukoliko se domogne pola milijarde. Sve su to respektabilne brojke za filmove koji nisu bili nimalo jeftini, no po svim pokazateljima 2014. će u ljetnim mjesecima biti bar 10-15 posto slabija u odnosu na prošlu godinu.

Producenti “Transformera”, među kojima je i Steven Spielberg, nemaju razloga za kuknjavu, jer filmu prognoziraju bruto zaradu od milijardu i pol dolara. Vjerojatno će to i ostvariti, jer je u pitanju gotovo trosatni paket non stop atrakcija. Bay dobro poznaje svoju publiku koja malo pogledava u ekran a malo u svoj mobitel, čitajući i šaljući SMS poruke, pa je tjera da te uzgredne aktivnosti svede na minimum. Sve što nije srušio od Chicaga u prethodnom filmu nastavio je u ovome, ali je za finale ostavio razaranje Hong Konga. Zašto upravo tog grada? Zato što se on još smatra dijelom zapadnjačke kulture i tamo se mogu izvoditi vratolomije kakve bi u Beijingu, kineskoj prijestolnici, bile nezamislive. Hollywood je prepoznao Aziju, osobito Kinu, kao svoje najvažnije tržište izvan Amerike, pa je Bay radnju zadnje trećine filma smjestio u najmnogoljudniju zemlju na svijetu. Scene u Beijingu - odakle se ide u Hong Kong - vrlo su kurtoazne, ali očito ne dovoljno, jer uprava poznatog hotela Pangu Plaza nije bila zadovoljna kako je u filmu predstavljena, pa je gotovo došlo do sudskog spora. No zato je to obilno nadoknađeno u Hong Kongu: već dugo nismo vidjeli holivudski film koji tako bezočno promovira svoje oglašivače: dok se grad ruši, lijepo razabirete gdje su reklame za Armanija i za Vogue, a u jednom trenutku jedan od statista u krupnom planu pokazuje svoje Gucci naočale. Tako nešto ozbiljna holivudska produkcija ne bi si smjela dozvoliti.

Neloš redatelj

Iz svega navedenog dalo bi se zaključiti da su “Transformeri: Doba izumiranja” najobičnije filmsko smeće. Ne baš. O problematičnom moralu Michaela Baya može se nadugačko razglabati, no on zapravo nije loš redatelj. Nova glumačka postava koju ćemo gledati u još dva izdanja “Transformera” posve dobro funkcionira: Mark Wahlberg ima karizmu kakva je Shii LaBeoufu, junaku prethodna tri filma, nedostajala, Nicola Peltz u ulozi njegove kćeri je O.K., nije zgodna kao Megan Fox iz “jedinice” i “dvojke”, ali bar malo bolje glumi od Rosie Huntington-Whiteley iz “trojke”, dok će Jacku Reynoru, koji igra njenog dečka, valjda dati nešto više posla u narednom nastavku.

Najbolja akcijska scena? Nikakvi obračuni transformera (u njima ionako ne znate tko je tko) nego spektakularna klasična tučnjava Wahlberga i glavnog negativca Titusa Wellivera u kojoj se njih dvojica ruše niz krovove hongkonških slumova.