Svijet je poludio za vukodlacima, odakle ta nova pomama? Mislim da imam dobru ideju

Već sam jednom spomenuo kako nam je sredinom sedamdesetih, dok još nije bilo VHS-a, pokojni dr. Ante Peterlić bio svojevrsni prozor u svijet nedostupnih filmova. Zahvaljujući također već pokojnom Vladi Petriću povremeno je bio gostujući profesor u Ann Arboru na tamošnjem sveučilištu Michigan i nagledao se filmskog blaga o kojem smo mogli samo čitati u stranim filmskim časopisima. On nam je otkrio vesterne Montea Hellmana "The Shooting" i "Ride in the Whrilwind" iz 1966. (sada su često na programu tv kanala "Klasik"), u oba je glumio tih godina kultni B-glumac Jack Nicholson, sedamdesetih već velika filmska zvijezda, koji je za drugi napisao i scenarij.

Čim smo osamdesetih dobili VHS rekordere, odmah sam naručio kazetu na kojoj su bila oba ta filma i prilično su me impresionirala. Peterlić nam je pričao i o "Vukodlaku" (The Wolf Man) iz 1941., režirao ga je nama ne osobito poznati George Waggner po scenariju specijalista za taj žanr Curta Siodmaka, film je pripadao ciklusu Universalovih horora, koji je počeo ranih tridesetih "Frankensteinom" i "Draculom", i spasio kompaniju, tada na rubu propasti. Sve što sam kasnije pročitao o tom filmu činilo mi se izazovno, pa sam ga naručio za emitiranje kad sam počeo raditi u filmskoj redakciji Televizije Zagreb. Peterlić nije nimalo pretjerao, "Vukodlak" je zbilja bio sjajno ostvarenje, s galerijom kultnih glumaca među kojima su se izdvajali Lon Chaney jr., sin legende nijemog filma Lona Chaneyja (zvali su ga "Čovjek s tisuću lica"), Claude Rains, Maria Ouspenskaya i Bela Lugosi (potonji u sićušnoj ali važnoj ulozi).

Narednih desetljeća vukodlak je postao jedan od najomiljenijih junaka filmskih horora, o njemu se snimalo filmove kako u Španjolskoj tako i Njemačkoj, a zanimljiva su bila i moderniziranja kakav je bio "Američki vukodlak u Londonu" Johna Landisa iz 1981. Sjajan je to bio lik koji mladost provede kao običan čovjek, da bi se nakon ugriza vukodlaka ili eksperimenta koji je pošao po zlu pretvorio u čudovište.

Vukodlaci i danas vladaju filmom, a puno toga možemo zahvaliti Australcu Leighu Whannellu, koji je sa svojim prijateljem Jamesom Wanom smislio franšize "Slagalica strave" (Saw) i "Podmuklo" (Insidious), da bi odnedavno počeo kopati po Universalovoj riznici. Najprije je režirao "Nevidljivog čovjeka", posljednji uspješni holivudski film prije epidemije koronavirusa, u njemu je glavnu ulogu igrala Elisabeth Moss kao žrtvu junaka kojeg primjereno naslovu nikad ne vidimo. Whannell je dosta mijenjao sižeje Universalovih originala, pa je tako bilo i sa "Čovjekom vukom" (Wolf Man), koji je upravo stigao na naš kino repertoar. Bedastim programiranjem morao se boriti za prostor s traljavo napravljenim hororom "Vukodlaci", no taj se srećom brzo izgubio iz kina. "Čovjek vuk" bi trebao proći neusporedivo bolje, ipak mu je budžet iznosio 25 milijuna dolara, što je puno za takvu vrstu filma. Novina je to što glavnog junaka Blakea Lovella pratimo od djetinjstva, kad je kao klinac lovio sa ocem po šumi i trpio njegove neprestane prigovore. Trideset godina kasnije on je zreo muškarac (sada ga glumi Christopher Abbott, nominiran za nagradu Emmy za mini-seriju "Kvaka 22", novu ekranizaciju romana Josepha Hellera), živi u San Franciscu, a u braku je s novinarkom Charlotte (Julia Garner iz odlične serije "Ozark"), s kojom ima kćer Ginger (Matilda Firth). Neočekivano dobije poštom paketić s ključevima kuće u kojoj je živio u djetinjstvu: njegov nestali otac i službeno je proglašen mrtvim, Charlotte bi najradije da tu ostavštinu prodaju, no Blake bi se još jednom oprostio od nekadašnjih uspomena. Na putu do kuće nalete na šumsku utvaru koja ogrebe Blakea i nestane, no taj je susret bio itekako koban, jer se u tobožnjoj sigurnosti kuće junak počinje postupno mijenjati. Vukodlak modernog doba dočaran je bez pretjerivanja starih holivudskih filmova, ali svejedno se doima zastrašujuće. Osim toga, sada priču vode njegova supruga i kći, dok je on nesretnik koji nema nikakvog utjecaja na svoju preobrazbu.

Ovo je zbilja suvremena verzija nekadašnjih horora, koja samo po nekim detaljima podsjeća na klasika Georgea Waggnera (Blake, recimo, nosi medaljon, koji je u "Vukodlaku" imao važnu ulogu, ali ovdje se njegovo podrijetlo ne objašnjava), no po svemu drugom to je potpuno novo ostvarenje, što je bio slučaj i s Whannellovim "Nevidljivim čovjekom". Odakle ta nova pomama za vukodlacima? Teško je objasniti, no simptomatično je da je i Robert Eggers najavio da će nakon "Nosferatua" možda režirati svoju verziju "Vukodlaka". Ukoliko se to pokaže točnim, novo i vrlo ambiciozno doba vukodlaka tek počinje.