'Sveta planina': Film koji su obožavali Beatlesi

Veliki natpis upozorava: “Kristovi na prodaju”. Lopov koji frapantno podsjeća na božjeg sina iskorišten je kao model za odljev: iz kalupa su napravljeni deseci plastičnih figura za kojima vlada velika potražnja. Kraj njih stražari punačka opatica, koja je zapravo preodjeveni muškarac.

Blasfemično? Zapravo, niste vidjeli još puno toga, jer ova scena je tek djelić filma “Sveta planina”, koji će u subotu uvečer biti prikazan u zagrebačkom Studentskom centru u povodu zatvaranja ovogodišnjeg 25 FPS-a, festivala eksperimentalnog filma i videa. Na “Svetu planinu” svraćamo pažnju ne zbog neosporne provokativnosti, nego činjenice da je to prvo ostvarenje kultnog redatelja i autora stripova Alejandra Jodorowskog koje se probilo do našeg repertoara.

Psihodelični vestern

Početkom sedamdesetih taj je filmaš za nas bio zabranjeno voće. Posvuda smo čitali o njegovom psihodeličnom vesternu “El Topo”, kojeg su u Americi prikazivali na ponoćnim predstavama, gdje je stekao strasne poklonike u Johnu Lennonu i Georgeu Harrisonu, ali smo bili svjesni da nešto tako bizarno nikad neće zaintrigirati naše distributere. Beatlesi su nagovorili Allena Kleina, predsjednika Applea, da uloži milijun dolara u njegov idući film “Sveta planina”, u kojem je Harrison trebao glumiti spomenutog Lopova, ali je odustao kada je Jodorowsky inzistirao na sceni pranja anusa: enigmatično djelce izazvalo je skandal i neko se vrijeme prikazivalo u rasprodanim kinima, u terminima u kasne sate, sve dok ga Klein nije povukao iz distribucije, razočaran jer se Jodorowsky nije htio prihvatiti ekranizacije romana “Priča o O”. Redatelj je, naime, ocijenio da je roman Anne Desclos eksploatacijska roba, a on se upravo uputio u finese feminizma, tako da je radije prionuo na adaptaciju glasovitog SF romana “Dine” i dugo uživao podršku njegova autora Franka Herberta, sve dok nije procijenjeno da je projekt suviše rizičan. Filmska prava poslije je otkupio Dino de Laurentis i režiju povjerio Davidu Lynchu, velikom obožavatelju Jodorowskog, no kada je ambiciozni spektakl pretrpio krah, bilo je jasno zašto su se oprezniji producenti klonili toga romana.

Nemiri u publici

Jodorowsky je rođen 1929. u Čileu, dijete ukrajinskih Židova, formativne je godine proveo u Parizu, gdje se bavio teatrom i pantomimom, a u Mexico Cityju je 1967. snimio svoj cjelovečernji prvijenac “Fando i Lis”, crno-bijelu nadrealističku grotesku o mladiću koji vozi na kolicima svoju nepokretnu curu i traži obećani grad. Bilo je tu utjecaja Buńuela i Fellinija, simbola tipičnih za amaterske filmove (osobito je provokativna bila scena u kojoj jedan od likova stavlja zmije u razbijeno međunožje neke lutke), a premijera na Acapulco film festivalu nije prošla dobro, jer je film izazvao nemire u publici i zabranjen je za prikazivanje.

Nakon “El Topa” Jodorowskom više nitko nije mogao ništa, postao je jedno od posvećenih imena svjetske umjetnosti, čije je projekte bilo teško i skupo realizirati, ali za čije se društvo otimala svjetska elita. Na osobitoj cijeni mu je strip “Incal”, čije su različite epizode ilustrirali legendarni Moebius i Novosađanin Zoran Janjetov, a koji je prilično utjecao na “Peti element” Luca Bessona. Nakon “Svete planine” potpisao je još samo jedan prestižan film, meksičko-talijansku koprodukciju “Sveta krv” (1989.), a od 1990. više nije uspio snimiti nijedno ostvarenje. Njegov testamentalni rad “Ples stvarnosti”, koji se bavi odrastanjem u Čileu, navodno je u fazi postprodukcije.

Nerazgovijetan doživljaj

Ukoliko pohitate sutra na “Svetu planinu”, pripremite se na neobičan i ne posve razgovijetan umjetnički doživljaj. Mnogo toga ostat će vam nejasno, no ukoliko vas se film izuzetno dojmi, pokušajte nabaviti englesko DVD izdanje s audiokomentarom Jodorowskog: zakučasta fabula u trenu će postati jasna.

Naime, u vrijeme snimanja filma autor se nadahnjivao zagonetkama Tarota, zen budizmom i šamanizmom, pokušavajući tumačiti svijet uz pomoć drevnih misterija. “Ove biljke imaju snagu, jer nisu razblažene kultiviranjem”, tumači jedan od protagonista, a to je i jedna od teza filma, traženje svrhe svijeta koji su ugrozile civilizacija. Ipak, filozofiranje nije glavni adut “Svete planine” nego vizualni prosede, nakrcan začudnim slikama, koji je Jodorowskom pribavio izniman status u svjetskoj kulturi.