Izvan nišnih razgovora među filmskom kritikom, kratkometražni film u Hrvatskoj je u spomena vrijednoj vidljivosti posljednji put uživao 2024. godine, kada se kratkometražna drama "Čovjek koji nije mogao šutjeti" Nebojše Slijepčevića natjecala za Oscara. Unatoč kanskoj Zlatnoj palmi za najbolji kratki film i sveopćim lovorikama, Slijepčevićev film na koncu nije osvojio Oscara, a dijalog o kratkometražnom filmu vratio se u okvire kurikuluma filmoloških kolegija i selektorskih politika filmskih festivala.
Za doista zainteresirano gledateljstvo, u Hrvatskoj nipošto nije nemoguće pogledati noviji kratkometražni film. Naš najznačajniji festival dokumentarnog filma ZagrebDox svake godine dovede mnoštvo probranih kratkometražnih i srednjometražnih ostvarenja, a dokumentarističke i eksperimentalne programske sekcije opatijskog Liburnia Film Festivala te zagrebačkih Subversivea i 25FPS-a većim su dijelom sačinjene upravo od kratkih filmova. Štoviše, čak i omiljeni hrvatski festivali posvećeni igranom filmu - Cinehill, Zagreb Film Festival i Festival mediteranskog filma u Splitu - brižljivo njeguju svoje kratkometražne konkurencije. S druge strane, kolektivni napori hrvatskih filmskih radnica i radnika na kultivaciji publike za kratki film zatječe se pred nepovoljnim izazovom populariziranja filmskog metra koji se - osim na navedenim festivalima - nikada ne može vidjeti u kinu i rijetko pronalazi u bespućima interneta. Medijsko pokrivanje filmskih nagrada - uključujući i Oscare - za kratki je film pritom još nezainteresiranije nego za filmove čiji likovi ne razgovaraju na engleskom jeziku. U takvom krajobrazu filmske proizvodnje i recepcije, prijeko potrebno slavlje kratkometražnog filma svake godine dočekujemo s festivalom Manhattan Short, koji više od petsto kina diljem svijeta upreže u demokratsko glasovanje o najboljem prijavljenom kratkom filmu.
Prema neumornim tumačenjima njegova osnivača, Nicholasa Masona, Manhattan Short započeo je kao skroman festival kratkog filma duboko ukorijenjen u njujorškoj urbanoj kulturi. Prvo izdanje festivala 1998. godine svoje je takmace projiciralo na filmsko platno okačeno o bok kamiona, a festival se potom preselio u park na Union Squareu, gdje je počeo okupljati sve brojniju publiku. Mason je širenje festivala izvan Sjedinjenih Američkih Država počeo razmatrati nakon terorističkog napada 2001. godine, kada se uobičajena projekcija na Union Squareu preobrazila u masovno javno žalovanje. Namjesto pristajanja na uobičajenije modele ambicioznijeg i izdašnije produciranog filmskog festivala, osnivači Manhattan Shorta osmislili su doista međunarodni filmski festival utemeljen na vezivnoj ulozi nezavisnih kina u njihovim lokalnim zajednicama. Manhattan Short usto je uspostavio jedinstveno demokratičan proces donošenja odluka. Odrekavši se uobičajene uloge stručnog žirija koji presuđuje o najboljem ostvarenju, festival počiva na međunarodnom programu deset takmaca koji se u deset dana prikazuju u neovisnim kinima diljem svijeta. Gledateljice i gledatelji prije projekcije primaju glasačke listiće kojima odabiru najbolji film i najbolju glumačku izvedbu, a lokalne se brojke šalju njujorškoj središnjici. Festivalska ekipa na značaj sudjelovanja opetovano ukazuje tijesnim utrkama za prvo mjesto, kao kada je 2011. godine nakon gotovo osamdeset tisuća prebrojanih glasova prvo od drugog mjesta odijelilo samo stotinu glasačkih listića.
Manhattan Short
Dvadeset i deveto izdanje Manhattan Shorta ove se godine održalo od 24. rujna do 4. listopada te doprlo do više od stotinu tisuća gledateljica i gledatelja diljem svijeta, no festival se u Hrvatskoj može popratiti samo u riječkom art-kinu Croatia i pulskom kinu Valli.
Manhattan Short ozbiljnijim se razgovorima o radu na kvaliteti kratkog filma pridružio kada je postalo očigledno da njegovi selektori prepoznaju filmove koji će se uspjeti kandidirati za Oscara za najbolji kratki film, a demokratski etos festivala proširen je i na pomaganje neovisnim ostvarenjima da udovolje formalnim uvjetima za oskarovsku utrku. Pravila Akademije filmskih umjetnosti i znanosti - dakle, ustanove koja dodjeljuje Oscare - početnu prijavu kratkog filma za moguću nominaciju uvjetuju njegovim komercijalnim prikazivanjem u kakvom relevantnom američkom kinu uzastopnih tjedan dana. Manhattan Short svojoj desetorici takmaca stoga jamči sedam uzastopnih prikazivanja u Los Angelesu, čime i filmovi koji Manhattanovo demokratsko mnoštvo na koncu neće nagraditi formalno ulaze u utrku za Oscara. Uz pružanje moralne podrške idealu dostupnijeg kratkog filma, Manhattan Short ovim je potezom niskobudžetnim naslovima iz zemalja koje se ne mogu nadati američkoj distribuciji iskazao i mnogo doslovniju podršku na putu do međunarodne afirmacije. Manhattanovu je današnju ulogu u kulturi kratkog filma korisno dimenzionirati činjenicom da su se naslovi s njegovih programa u posljednjih deset godina sedam puta natjecali za Oscara i dvaput ga naposljetku i osvojili, a na njihovu ćemo popisu pronaći i Slijepčevićeva "Čovjeka koji nije mogao šutjeti". Najrecentniji film koji je nakon uvrštavanja na Manhattanov program ovjenčan Oscarom nizozemska je znanstveno-fantastična satira "Nisam robot", na Oscarima 2025. godine nagrađena zbog uporabe rječnika diskursa o umjetnoj inteligenciji za kritiku društvene apatije spram inteligencije i prava ljudskih bića.
Premda se mnijenje Manhattanove publike još nije značajnije preklopilo s pretenzijama žirija Akademije, festivalski laureati u mjesecima do dodjele Oscara uživaju u nezanemarivoj komercijalnoj i strukovnoj vidljivosti, a prilika da takmace za nišnu kategoriju filmskih nagrada ulovimo u lokalnom kinu Manhattan Short je prometnula u jesenski ritual koji je u Rijeci i Puli kultivirao pobožnu publiku.
Koncepcija Manhattan Shorta kao doslovno međunarodnog festivala koji se - uz rijetke trzavice - simultano izvodi u gotovo dvadeset država usto je najmudriji dostupni odgovor na nevidljivost kratkometražnog filma u popularnoj kulturi. Kratkometražne konkurencije vodećih filmskih festivala - poput onih u Cannesu, Veneciji i Berlinu - svojim naslovima nude cehovski prestiž koji se konkretizira pobjedom, no ni tada ne jamči dopiranje do nešto šire publike. Manhattan Short, naprotiv, odabrane naslove prostodušno postavlja pred stotinu tisuća gledatelja diljem svijeta, usto im pružajući i sredstvo glasovanja za miljenike. Kao i dugometražni, kratki filmovi opstoje u samosvjesnom dijalogu s društvenim mijenama. Posljednja izdanja Manhattan Shorta ukazala su na pripovjedni zaokret temama distopijske sadašnjosti, društvene anomije te ekonomskih ili političkih migracija, uz povremene ekskurzije u intimističke prikaze starenja i različitosti. Doduše, suvremenost tema nije popraćena podudarnim inoviranjem odluka o njihovu formalnu oblikovanju, izuzmemo li rijetke izlete u animirani film. Manhattanovo se glasačko tijelo pritom opetovano dokazalo kao relativno konzervativno i nerijetko sentimentalno, pa tematski ili oblikovno smioniji naslovi s njegova programa nerijetko pretendiraju na konkurencije formalnijih festivala koji konačne odluke i dalje prepuštaju struci.
Jedina slabost
Objavljena ovog ponedjeljka, vijest o tri nagrađena filma ovogodišnjeg Manhattan Shorta potvrdila je da crnohumorne drame još uvijek uživaju pravo prvenstva, a potom društvene kritike koje se svoje teme dosjete fokalizirati očištima djece, koja su samorazumljiv predmet suosjećanja. Omeđeno četirima filmovima o egzistencijalno prinuđenoj emigraciji i dvama o zastranjenjima tehnološkog razvoja, prvo mjesto pripalo je britanskoj crnoj komediji "Život ide dalje", čiji je nagrađeni glumac David Bradley ujedno i dio jedine profesionalne glumačke postave unutar ovogodišnjeg programa. U režiji Kat Butterfield i Daniela Audritta, "Život ide dalje" pripovjedno je konvencionalna i šarmantna minijatura o mrzovoljnom starcu zatočenom na odjelu za palijativnu skrb, koji se u vrijednost svojeg preostalog života doista uživljava tek kada se - u maniri "Beskrajnog dana" Harolda Ramisa - zatekne zatočen u vremenskoj petlji koja se iznova pokreće njegovom smrću. Nošen Bradleyjevom izvedbom, "Život ide dalje" predvidljiv je pobjednik koji se poziva na univerzalni patos prepoznavanja sebe ili svojih bližnjih u osornom junaku prezrivom spram kolateralnih žrtava svojih otužnih okolnosti. Drugo mjesto pripalo je gruzijskoj drami "Kada je bila bonaca", ostvarenoj ručno izrađenim figuricama, a treće meksičkom filmu "Nikada nemoj odustati", djelima koja etničke sukobe i nužnost bijega očuđuju odabirom dječaka kao protagonista, što Manhattanovu publiku čini spremnijom razmotriti i teže teme. Doduše, "Kada je bila bonaca" i "Nemoj odustati" zastupaju oprečne emocionalne rastere sentimentalnosti i cinizma. Gruzijski takmac rekonstruira redateljevo iskustvo bijega iz zaraćenog Soukhumija, a trinaestogodišnji se junak kao starac vraća u ruševine negdašnjeg doma. Premda je animiran, film subjektivnim kadrovima i podrhtavanjem ručno držane kamere emulira prosede ratnog filma. Meksička drama prati dječaka - izvrsni José María Gómez - koji je nakon pogibeljnog pokušaja prelaska zida između Meksika i Sjedinjenih Američkih Država odvojen od majke i izgubljen usred pustinje. Dječak beznađe podnosi uz majčinu glasovnu poruku da "nikada ne odustane" na mobitelu i motivacijski video stranca koji ponavlja isto ohrabrenje. Premda dječak ne prepoznaje govornika, cinizam filma uviđamo kada saznamo da se radi o Donaldu Trumpu, čovjeku koji je izgradio taj zid i koji nezainteresirano amenuje masovne deportacije. "Nikad nemoj odustati" razvidno je najbolji nagrađeni film i takmac za ozbiljnije kritičke lovorike.
Uz filmove nagrađene glasom naroda Manhattanov program obuhvatio je još nekoliko kvalitetnih ostvarenja s nezanemarivim izgledima za kasnije festivalske uspjehe. Najuspjeliji u tvorbi ugođaja južnoafrički je triler "Strvinari", košmarni prikaz zaraćenih vučnih službi koje se bore žrtve prometnih nesreća nagovoriti na odabir svoje usluge, pritom propuštajući priliku da im zajamče potrebnu liječničku pomoć. Noćni ambijent i napetost neprekinutog kadra podržani su izvrsnom izvedbom Edwina van der Walta kao vozača vučne službe rastrganog između imperativa da žrtve ugovorno obveže na svoju uslugu i svijesti da bi im trebao pomoći. Tematiku ekonomske prisile na emigraciju pronalazimo u moldavskoj komediji "Hai Davai "i kubanskoj drami "Norheimsund", objema fokaliziranim mladim protagonisticama. Osujećena naporima zabrinute bake, junakinja filma "Hai Davai" ne može doprijeti do autobusa dok netko drugi ne prijeđe crtu kojom je prošetala crna mačka, a okupljanje šarolike skupine oko praznovjerja crnohumoran je komentar zajedništva kojeg se možda odričemo bijegom u bolji život. Sumorniji "Norheimsund" svoju mlađahnu i izrazito seksualiziranu junakinju (zrela izvedba Yaité Ruiz) zatječe u sumnjivoj vezi na daljinu s imućnim i mnogo starijim Norvežaninom, samo kako bi otkrila da nije jedina djevojka iz svoje sirotinjske četvrti prinuđena na transakcijski odnos s istim muškarcem.
Paleta preostalih ovogodišnjih takmaca obuhvaća "Čavrljanje", animiranu distopiju o društvu čiji su stanovnici zamijenjeni umjetnom inteligencijom uz predvidljiv obrat nalik na lošije epizode "Crnog zrcala", irsku farsu policijskog ispitivanja "Mary je nestala", australsku minijaturu "Čokoladica" i rusku satiru manipulativnog diskursa savjeta za zavođenje, doista naslovljenu "Zavođenje".
Čak i Manhattanovi slabiji naslovi vrijedan su uvid u tematske i oblikovne trendove međunarodne kratkometražne produkcije, a Manhattan Short u Hrvatskoj je jedini festival čija je usredotočenost na kratki film čvrsto uglavljena u urbanoj kulturi neovisnih kina. Kristaliziranje očitih tematskih klastera pritom pruža uvid u međuigru selektorske politike i jednostavne prezasićenosti kratkog metra istim autorskim preokupacijama. S druge strane, Manhattanova jedina objektivna slabost očita je nesklonost smionijim formalnim odlukama, ovdje možda opravdana nastojanjem da se kratkometražni program maksimalno prilagodi ukusu što šire publike. Hrvatskoj publici pritom preostaje samo nastaviti pohoditi Manhattanov demokratski projekt u Rijeci i Puli, a i apelirati na širenje popisa suradničkih kina barem na zagrebačke, splitske i osječke adrese.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....