ZAGREB FILM FESTIVAL

SUROVA STRANA ADOLESCENCIJE Dva filma s motivima hendikepa i bolesti, te junacima koji su neprilagođeni i osamljeni nerdovi

 Foto: Promo
Dok je pobjednik Sundancea prpošna raskošna svaštara, Rosenbergov film primjer je čistog europskog realizma.

Glavni program ZFF-a u ponedjeljak je prikazao dva filma koji imaju puno zajedničkog. Oba se događaju u školi. Oba za junake imaju neprilagođene i osamljene nerdove. Oba uključuju teške motive poput hendikepa i bolesti. Oba se bave okrutnom, surovom stranom adolescencije.

No, unatoč svemu tome oba spomenuta filma pravi su mali populistički ziceri, filmovi koji isijavaju i toplinom i humorom. Prvi od ta dva filma je francuski “Le Nouveau” (Novi dječak) režisera Rudija Rosenberga. Drugi - pak - “Ja, Earl i umiruća”, film američkog režisera Alfonsa Gomez-Rejona.

Poigravanje stereotipima

“Ja, Earl i umiruća” stigao je pred zagrebačke gledatelje nakon što je prošle zime na Sundance festivalu ostavio rijedak uspjeh: u Park Cityju film je osvojio i nagradu žirija i nagradu publike. Junak Gomez-Rejonovog filma je Greg ( Thomas Mann), povučeni srednjoškolac kojeg majka napola silom natjera da pravi društvo kolegici iz škole koja je oboljela od leukemije ( Olivia Cooke). On nevoljko pristaje, no uskoro on i Rachel postaju nerazdvojni.

Kao u svakom srednjoškolskom filmu, i u ovom se sprema maturalni ples, no Rachelino se stanje pogoršava. Oko tog (ne najoriginalnijeg) zapleta redatelj Rajon te scenarist i pisac romana/predloška Jesse Andrews snimili su šarmantan film koji izmiče klišejima. Iako u osnovi klasična melodrama/romantična komedija, Rejonov film poigrava se stereotipovima, samosvjesno ih tematizira, a u finalu filma furiozno upreže animaciju i kreira snovidljivi, fantastični krešendo.

Francuski “Nouveau” film je koji ima puno tematskih sličnosti s “Me, Earl and the Dying Girl“ - ali, stilski ovi filmovi ne mogu biti različitiji. Dok je pobjednik Sundancea stilski prpošna raskošna svaštara, francuski film režisera Rudija Rosenberga primjer je čistog, prizemljenog europskog realizma.

Junak “Novog dječaka” je Benoit ( Raphael Ghernassia), još jedan nerd koji se iz provincije doselio u parišku školu. Benoita tu počinju tlačiti glavni i popularni đaci, a utočište mu je skupina otpadnike: invalidna djevojka, dosadnjaković te klinac kojem se svi rugaju. Pri tom glavnog junaka slama ljubav za doseljenu Šveđanku koja govori kvrgavi francuski te koja postupno prelazi “na tamnu stranu”: druži se s popularnima.

Za razliku od “Ja, Earl i umiruća”, kod Rosenberga nema postmoderne samosvijesti, intermedijalnosti, citatnosti. Međutim, Francuzov film jedna je od najtočnijih i najzabavnijih vivisekcija puberteta koju sam na filmu vidio. Sve je tu - i surovost, i glupost, i neumjereni nedostatak kontrole, i emocionalna okrutnost, mobing, opsesija seksom. Sve nevolje znojavih, prištavih blesavaca Rosenberg je spakirao u film pun finog humora i elegantne sjete.

Prvi dio festivala donio je još jedan film koji se bavi adolescentima, no koji nažalost ne ulazi u istu ligu s prethodna dva. Riječ je o “Obiteljskom filmu” režisera Olma Omerzua, Slovenca rođenog u Ljubljani koji je studirao režiju u Pragu i nastavio djelovati u češkoj kinematografiji. Omerzu je pred par godina debitirao zabavnim i finim diplomskim filmom “Prilično mlada noć”, tako da sam jedva čekao vidjeti što će napraviti iduće. Međutim, “Obiteljski film” je prilično otrežnjenje: riječ je o pretrpanom i zbrkanom filmu bez glave i repa.

Junaci “Obiteljskog filma” su par adolescenata - brat i sestra ( Daniel Kadlec, Jenovefa Bokova) koje roditelji ostave u Pragu i odlaze na krstarenje Indonezijom.

Uvjerljivi pas

Dok roditelja nema, obitelj pada u kaos: mlađi brat Erik prestaje ići u školu, zaljubi se u fatalnu namigušu, napije se, pada u snijeg i zataji mu bubreg. Kao da to nije dosta, roditeljima oluja prevrne jedrilicu, pa na nekoliko tjedana nestanu. Ako vam ovo nije dosta, evo još: u filmu još imate lažnih očinstava, preljuba, transplantacija organa te jednog pravog, pravcatog psećeg Robinsona Crusoea.

Omerzu je - ukratko - netko treba reći da je manje - ipak više. Dvije sezone žešće sapunice briketirao je u 94 minute i na koncu napravio film u kojem je uvjerljiv jedino - pas. Pas je ujedno i jedini lik za kojeg se stvarno zainteresiramo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 19:24