Snimio je barem 10 legendarnih filmova. Ali to je bilo davno. A gdje je sada? Gdje je nestao stari Almodóvar?

Postoji redatelji koji krasno stare te oni kod kojih nije takav slučaj. U ovu drugu skupinu nažalost spada i legendarni Španjolac Pedro Almodóvar.

Nemoguće je precijeniti koliko je važan redatelj Almodóvar jednom bio. Osamdesetih godina predvodio je i bio zaštitno lice La Movide, koja nije bila samo kulturni i filmski pokret nego sila preobrazbe koja je transformirala dotad okoštalo, kruto katoličko španjolsko društvo. U tom razdoblju debeljuškasti je redatelj iz Manche snimio barem deset filmova koji su zasluženo (p)ostali legendarni.

Ali to je bilo davno. I tog Almodóvara više nema. Almodóvar kojeg sad gledamo je umorni redatelj bez inspiracije koji se muči proizvesti iskru iz derivativnih, nategnutih ideja. Pravi odviše komplicirane filmove koji odviše ugađaju njemu samom i počivaju na pretpostavci da će Almodóvaru - samo zato što je Almodóvar - proći sve.

Takav je, nažalost, i novi Almodóvarov film "Gorki Božić".

Gorki Božić

Barbara Lennie, Milena Smit

Sony Pictures/everett/profimedia/Sony Pictures/everett/profimedia

"Amarga Navidad" postmodernistička je kineska kutija s naracijom unutar naracije. Prva fabularna linija filma zbiva se 2004. i prati redateljicu reklama Elsu koja je upravo upoznata muškarca koji joj se sviđa i koji je - može li otrcanije? - mišićavi vatrogasac i striper. Pratimo i dvije Elsine prijateljice od kojih se jedna oporavlja od obiteljskog gubitka, a drugu je napustio muž. Postupno shvatimo da su Elsa i prijateljice likovi scenarija koji piše Raul, redatelj u kreativnoj krizi koji je po mnogočemu - uključujući homoseksualnost - Almodóvarov alter ego. Problem nastane kad Raulova lojalna asistentica shvati da je Raul u scenariju koristio život nje i prijateljica, što doživi kao izdaju.

"Amarga Navidad" je, ukratko, film s barem pet glavnih likova i najmanje četiri fabularne linije u kojima se zbivaju teške i ozbiljne stvari, od migrene do smrti djeteta, razvoda do kreativne krize. Nevolja je što film čeprka po svemu tome, ali se zapravo ničim ne bavi zaozbiljno, a jedini lik koji Almodóvara tu zaista zanima je njegov alter ego.

Kad se podvuče crta, "Gorki Božić" je površna papazjanija, i režijski i scenaristički otaljana do ruba susramlja. U nekim ranijim filmovima Almodóvar bi takve površnosti barem zamaskirao dopadljivim produkcijskim dizajnom i slikovitošću. U "Gorkom Božiću" nema ni toga - nema, zapravo, u tom filmu ničega. Dok čovjek gleda "Gorki Božić", padnu mu na pamet Španjolčevi klasici osamdesetih - "¡Átame! ", "Matador" ili "Žene na rubu nervnog sloma" - pa pomisli: kamo li se taj Almodóvar izgubio?