Slijepčević: ‘Sava centar u Beogradu je bio prepun, 3.000 ljudi, nikad neću zaboraviti reakciju tih ljudi...‘

Kolektivna sreća osjećala se u prostorijama HAVC-a kad je ekipa "Čovjeka koji nije mogao šutjeti" ušla u dvoranu. Uslijedio je iskreni pljesak okupljenih - brojnih novinara, ravnatelja HAVC-a Chrisa Marcicha, ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, čestitke za prvu nominaciju za Oscara jednog hrvatskog filma od osamostaljenja države.

Nebojša Slijepčević kaže da je stres danas bio prevelik, nije izravno gledao ceremoniju, umjesto toga otišao je s prijateljima na ručak, i tamo primio dobre vijesti.

"Ovo je tek nominacija", trezveno i skromno komentira te dodaje: "Presudno je glasanje, sve ovisi o tome koliko će članova Akademije pogledati film i u tome je presudna podrška zajednice, neka zvučna imena su dijelila inserte našeg filma, pričali o filmu, pozivali glasače američke Akademije na naše projekcije i jako sam zahvalan svima koji su u tome pomogli."

PROČITAJTE VIŠE Ovo je o njemu napisao Pavičić: ‘Ključna priča za ratove 90-ih...‘

Goran Bogdan bira riječi: "Nekako sam malo praznovjeran, sanjam veliko, a ovo je tek nominacija." Potom dodaje: "Koliko znam o načinu glasovanja sada ide borba da dođemo do što većeg broja ljudi da pogledaju film."

Danijel Pek, koji je uz Katarinu Prpić producent filma, ističe: "Imali smo veliku podršku i HAVC-a i Ministarstva kulture i naših kolega i u Hrvatskoj i u inozemstvu koji su prepoznali da je ovaj film značajan i dobar i da može doći do ljudi izvan našeg kulturnog i povijesnog kruga, da ga mogu shvatiti i doživjeti. Kampanja za Oscara je jedna od najkompliciranijih stvari koje sam radio, ona ima puno pravila, ima i raznih nepisanih pravila."

Nebojsa Slijepcevic

Lucija Ocko/Cropix

"Čovjek koji nije mogao šutjeti" ima Zlatnu palmu, ima i Europsku filmsku nagradu za najbolji kratkometražni film i Grand Prix na Međunarodnom filmskom festivalu u Melbourneu, te je, spomenimo samo neke, uvršten u selekciju festivala Manhattan Short, a od danas je i kandidat za Oscara.

Film je do sad prikazan na osamdeset festivala, mnogi ih tapšaju po ramenu. Ipak, na pitanje koja ih se reakcija posebno dojmila ili možda iznenadila, Siniša Slijepčević kaže:

"Nešto što me nije iznenadilo ali me se duboko dojmilo je reakcija u Beogradu na projekciji filma koja se dogodila u prepunom Sava centru, kad je 3000 ljudi nevjerojatno toplo primilo film.

Drugo je reakcija jedne mlade redateljice iz Libanona. Ona je gledala film usred eskalacije izraelskog bombardiranja Libanona, prišla mi je, ne znajući da sam redatelj filma, i krenula pričati o jednom hrvatskom filmu koji je vidjela i koji, u toj trenutačnoj situaciji kad je njezina zemlja pod napadom, njoj puno emotivno znači. To me se duboko dojmilo da netko tko sad prolazi horor osjeti neku katarzu gledajući taj film."

Film je na neki način začet u trenutku kad je producent Danijel Pek u Slobodnoj Dalmaciji pročitao kolumnu Borisa Dežulovića.

"To je objavljeno prije desetak godina. Sačuvao sam članak jer je bio divno napisan i zato što je u njemu jako lijepo bila postavljena poruka koju smo mi kasnije željeli prenijeti u filmu.

Da, bio sam uvjeren da je to priča za film. Ali, to je potrajalo nekoliko godina. A, nakon što sam razgovarao s Nebojšom o tome, znali smo da idemo u to.", prisjetio se Danijel Pek, a Nebojša Slijepčević dodao: "Danijel mi je poslao poruku ‘Ovo je priča koju želim da pročitaš.‘, mislim da je odmah u startu rekao i da je to priča koliko o Tomi Buzovu toliko i o svima ostalima u tom vlaku koji nisu napravili ništa. Što je, opet, ljudski i razumljivo ...

Onda je trebalo neko vrijeme da se uhvatim toga. Kad je moja obitelj 2021. otišla na more ostao sam u Zagrebu i radio na tom scenariju.

Americka akademija filmske umjetnosti nominirala je kratkometrazni film Covjek koji nije mogao sutjeti, redatelja i scenarista Nebojse Slijepcevica i producenata Katarine Prpic i Danijela Peka (Antitalent), za nagradu Oscar

Lucija Ocko/Cropix

Dobio sam transkripte sa suđenja jednom od ubojica iz tog vlaka. Pročitao oko 1000 stranica transkripata, iz tih transkripata sam vadio neke detalje koje sam potom ugradio u scenarij.

Scenarij jest fikcija kao i likovi u filmu, svi osim Tome Buzova, izmišljeni su, ali rečenice koje ti ljudi izgovaraju većim su dijelom uzete iz transkripata, stvarno su izgovorene u tom vlaku.

I motivi koji se pojavljuju u filmu su uzeti iz transkripata. Tako, primjerice, film počinje čovjekom koji spava, i doista jedan od putnika u tom vlaku je svjedočio da je prespavao cijeli događaj."

Uz Slijepčevićev film za Oscara su, izvijestila je američka Akademija, nominirani i kratki filmovi "Anuja", "A Lien", "I‘m Not a Robot" i "The Last Ranger".