RAZGOVOR S INDIJSKIM REŽISEROM

Ritesh Batra: 'Moj film je uspio zbog strasti Čede Kolara'

‘Pogrešna dostava’ na ZFF je stigla iz Cannesa sa superlativima kritike, a i publika ju je dočekala euforično

Među dvanaest dugometražnih naslova koje donosi glavni program ovogodišnjeg ZFF -a ima ih nekoliko koji u Zagreb stižu s nagradama velikih festivala ili kritičkim hvalospjevima. Međutim, vjerojatno se ni jedan nije pretvorio u takvu priču o uspjehu kao film “Pogrešna dostava” (Lunchbox) indijskog debitanta Ritesha Batre. Premijerno prikazan u pobočnom canneskom programu Tjedan kritike, film Ritesha Batre strelovito se pretvorio u jedan od događaja festivala. Dobio je superlativne kritike, primljen euforično od publike te postao prava senzacija canneskog marketa: među ostalim, objavljen je i podatak da je film u samo jednom danu prodan za 40 teritorija. Sve to skupa rezultat je zgodne smjese socijalnog filma i melodrame te festivalskog filma i “high concepta” kakav biste mogli zamisliti s Meg Ryan u glavnoj ulozi.

Jezik intime

“Pogrešna dostava” događa se u Mumbaiju (Bombaju), indijskoj poslovnoj prijestolnici u kojoj posebne dostavne službe - dabbawalle - razvoze dnevno stotine tisuća kutija za ručak koje supruge iz predgrađa šalju muževima u urede i tvornice. Iako nepismeni, dabbawalle su glasoviti po tome što rijetko griješe. Film “Pogrešna dostava” - međutim - počiva na takvoj grešci. Sredovječna domaćica koja sluti da je muž vara pokušava ga “zavesti” tako što mu na posao šalje delicije. Ručak, međutim, biva pogrešno dostavljan Fernandesu, samcu, katoliku i bankovnom činovniku, mrzovoljnom birokratu kojeg bližnji poštuju, ali ne vole. Fernandes pojede ručak i nalazi umetnuto pismo. Odgovori na njega, pa dvoje znanaca počinju komunicirati pismima, ali i mirisima i začinima. U “Lunchboxu” - kao i u Ang Leejevom “Jedi, pij, muškarci, žene” - kuhinja najednom postaje jezik iskazivanja intime.

Uoči zagrebačkog prikazivanja filma razgovarali smo s režiserom Riteshom Batrom.

Vaš film bavi se fenomenom “dabbawalla”, odnosno ljudi koju u Mumbaiju razvoze posude s ručkom. Pošto naša publika ne zna mnogo o dabbawallama, možete nas ukratko uvesti u njihov fenomen?

- Dabbawalle donose posude ili kutije s ručkom koje kuhaju domaćice iz predgrađa Mumbaija njihovim muževima koji rade u tvornicama ili uredima u centru. Oni dnevno razvezu stotine tisuća ručkova koristeći sredstva javnog prijevoza, uključujući i vlak. Djeluju u zadrugama koje uključuju podjelu posla, a od kojih su neke stare 125 godina, te postoje jedino u Mumbaiju. Pri tom su učinkoviti i rijetko griješe, što je svojevrstan fenomen jer su u najvećem broju nepismeni. Najčešće se snalaze koristeći sofisticiran sustav oznaka u bojama.

Vaš film bazira se na motivu ručka koji je greškom dospio pogrešnom korisniku. Na špici filma piše da se takva greška dogodi jednom u šest milijuna ručkova?

- Da, s tim da u mom filmu nije riječ o pogrešci. U mom filmu riječ je u čudu.

Je li istina da je “Pogrešna dostava” nastala iz dokumentarnog projekta?

- Da, nakana mi je bila snimiti dokumentarac o dabbawallama, ali sam tijekom istraživanja za film našao zametak priče filma, pa sam odmah napustio dokumentarac i latio se pisanja igranog scenarija.

Vaš film u osnovi je zapravo epistolarni film, u kojem dvoje likova razmjenjuje pisma. Danas ljudi poruke izmjenjuju SMS-om ili tvitaju. Niste se bojali da će vaš inicijalni motiv ostavljati pasatistički dojam?

- Ne, zato što je tu riječ o dvoje ljudi koji su mentalno ostali u nekom drugom vremenu, izvan promjena. Za njih je jedini prirodni način da komuniciraju pismima.

Širokogrudan glumac

Glavnu ulogu u vašem filmu glumi Irrfan Khan. U Indiji je on kolosalna zvijezda. Kako ste ga kao debitant uspjeli dobiti za film?

- Vrlo lako, i zapravo antiklimaktički: svidio mu se scenarij. Sreli smo se jednom, uključio se u projekt i to je bilo to. Irrfan je širokogrudan čovjek, ako nešto voli, unese se u to bez zadrške.

Jedan od producenata filma je i naš zemljak Čedo Kolar. Kako se on uključio u projekt?

- Čedu Kolara susreo sam na Cinemartu u Rotterdamu. Svidio mu se scenarij, i upravo je on bio tajna snaga koja je omogućila da se film dogodi. Njegova strast inficirala je i investitore i nas u ekipi. Drago mi je bilo raditi s njim i jedva čekam da radim opet.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 20:06