Prvi put na filmu se pojavila 1976. godine u filmu "A Matter of Time" Vincentea Minellija. U filmu u kojem je glumila uz Minellijevu kćer Lizu te svoju majku; dobitnicu nagrada Tony, Oscar (tu je nagradu primila čak tri puta), Emmy, Zlatni globus i BAFTA - švedsku filmsku legendu Ingrid Bergman tumačila je ulogu časne sestre. Zgodna je, stoga, i podudarna slučajnost da se, gotovo pedeset godina kasnije danas sedamdesetdvogodišnja glumica u središtu pozornosti našla upravo zahvaljujući ulozi časne sestre u filmu "Konklava" redatelja ratne drame "Na Zapadu ništa novo", njemačkog filma nagrađenog četirima nagradama Oscar i sedmerima nagradama BAFTA.
Rossellini, koja u trileru o izboru novoga pape glumi uz cijenjene Ralpha Fiennesa, Johna Lithgowa i Stanleyja Tuccija, 1985. je godine igrala u filmu "Bijele noći" (važne uloge tumačili su Mikhail Baryshnikov, Helen Mirren, Gregory Hines). Naredne godine zasjala je u neo noir trileru Davida Lyncha "Plavi baršun", koji je u to vrijeme podijelio javnost, no danas uživa kultni status. Krajem osamdesetih i tijekom devedesetih uslijedile su uloge u filmovima poput "Rođaci", "Divlji u srcu", "Smrt joj dobro pristaje", "Wyatt Earp", "Moja besmrtna ljubavi", "Lice straha", a nezaboravna je i njena epizodna uloga u kultnom sit-comu "Prijatelji" u kojem Rossellini glumi samu sebe. Epizodni narativ kojega je njena pojava dio odraz je percepcije javnosti koja je prepoznala njenu izvanserijsku ljepotu (prije svijeta filma njen su lik prepoznali i u svijetu modelinga). 1992. godine uhvatio ju je objektiv slavnog fotografa Stevena Meisela i Rossellini je postala dijelom Madonnine kontroverzne knjige "Sex".
Rad na filmskim i televizijskim projektima nastavila je i tijekom 2000-ih i 2010-ih, no uloga u filmu "Konklava" talijansku je glumicu ponovno dovela u fokus. Sestra Agnes za Rossellini, čini se, i nije bila preveliki izazov. Kći ikone klasičnog Hollywooda Ingrid Bergman i redatelja talijanskog neorealizma Roberta Rossellinija rođena je Rimljanka i polaznica katoličke škole pa je ulogu, kaže, znala odigrati jer je taj svijet bio dio njenog osobnog, životnog iskustva. A ono uključuje i odlaske u restoran koji vode časne. U restoran "L‘Eau Vive", u koji je odvela Stanleyja Tuccija, kolegu iz "Konklave" i prijatelja iz dana filma "Big Night", nekoć je zalazila i njena majka. Dok bi u drugim restoranima slavnoj glumici prilazili paparazzi ili fanovi, u "L‘Eau Vive" ostavili bi je na miru jer časne sestre uglavnom nisu gledale filmove.
"To je šarmantno mjesto gdje časne donose hranu, veoma su skromne te pjevaju. Tamo zalaze i brojni kardinali i svećenici, to je mjesto na kojem se okuplja Vatikan. Fantastično mjesto", ispričala je Rossellini, koja je o ulozi časne sestre u filmu, kao i o tom pozivu za The Guardian rekla:
"Ja igram sjenu. Katolička je crkva veoma patrijarhalna, samo muškarci mogu biti kardinali, no časne sestre nisu podčinjene. One imaju ogromnu moć. Bilo je bitno naglasiti tu šutnju, no ona ne mora biti bespomoćna".
Pri interpretaciji sestre Agnes poslužila se, stoga, savjetom koji je kao model svojedobno dobila od slavnog fotografa Richarda Avedona. On joj je objasnio da model ujedno i glumi te je poput zvijezde nijemog filma jer ne govori, no izražava emocije.
"Nisi prisutan samo ako sudjeluješ u dijalogu. Ja u njemu ne sudjelujem previše, no moja je prisutnost je primjetna", uvjerena je glumica. Prisutnost sestre Agnes, koju je Rossellini, piše Deadline, odabrala glumiti iz pozicije autoriteta, ne submisivnosti, "navodi te da se zapitaš: ‘Priprema li ona zaista sobu? Skuplja li ona stvarno samo ključeve njihovih soba?‘ Ona sluša, a to je moćno".
Intrigantnim je smatrala i pitanje sumnje, koje film istražuje i koje je intrinzično fenomenu vjere, piše Vogue.
" (...) govor koji kardinal Lawrence [Fiennes] drži pri početku filma, kada priča o negativnim aspektima sigurnosti i važnosti prigrljivanja sumnje. Bez sumnje ne bi bilo vjere. Ta me je ideja veoma dirnula jer se cijeloga života od nas traži da budemo u sve sigurni, od toga za koga glasamo do toga s kime se ženimo. Djecu podučavamo da poštuju sigurnost, no istina je da smo ljudi i da je misterija života mnogo veća od naše sigurnosti. Mnogi možda tvrde da znaju odgovore, no sve unutar nekih granica. Mislim da je film to lijepo ilustrirao", smatra Rossellini, u čijem je životu katolička crkva ostavila zamjetan trag.
"U Francuskoj sam od trećeg razreda osnove do početka srednje škole išla u katoličku školu. Moj brat je pak išao u drugu katoličku školu, koju je vodio isusovački svećenik, čovjek koji je bio na glasu kao veliki intelektualac", otkrila je te dodala da se u Rimu gotovo na dnevnoj se razini sudjeluje u političkim i moralnim debatama povezanima s crkvom.
"Svaki talijanski list izvještava o ubojstvima, politici, međunarodnim temama i o tome što je rekao papa", ispripovijedala je Rossellini, koja osim filmske umjetnosti i glume od djetinjstva gaji simpatije prema životinjama. Tu svoju ljubav ova vlasnica farme od 30 hektara ispoštovala je završenim studijem etologije, grane biologije koja proučava ponašanje životinja.
Njena briga na farmi su životinje, uključujući pčele, kojih se, veli Rossellini, svi drugi boje. Ipak, životinja nema previše.
"Ne želim da moja djeca, nakon što umrem, moraju razmišljati: ‘O Bože, što ćemo sad s ovih 5000 ovaca?‘", šali se ‘farmerica‘.
Iako voli životinje te računa na pomoć drugih zaposlenika farme, farma zahtjeva, dodaje, mnogo rada te je izvor stalnih problema. Kada ju je kupovala nije znala koliko će održavanje farme biti teško. Bili su to "neznanje i optimizam", priznaje nekadašnje lice Lancômea, brenda koji je sredinom devedesetih, zbog njenih godina, raskinuo suradnju s tada 43-godišnjom Rossellini.
"Rekli su mi tada da je razlog u tome što reklame adresiraju snove, a ljudi sanjaju o mladosti. No, čini mi se da to nije dominantni san jer kada sam svoje prijatelje pitala bi li htjeli ostati zauvijek mladi, rečeno mi je da ne bi. Marketinška istraživanja pokazuju da žene cijene kada kremu protiv starenja reklamira četrdesetdvogodišnja žena, a ne ona dvadesetogodišnja, no taj dio oni ignoriraju. U početku su neki kupci reagirali jer ih je uvrijedilo da mi je otkazana suradnja pa sam pomislila da će me možda uzeti nazad, no onda je prošlo dvadeset godina", prisjeća se glumica koju je Lancôme ipak ponovno kontaktirao kada je navršila 63 godine. Razlika je u tome što su na čelnim pozicijama danas žene koje razumiju da je poimanje šminke kao alata za zavođenje pomalo simplificirano, objašnjava.
Koncept težnje vječnoj mladosti Rossellini nije stran. Ogledalo te žeđi utjelovila je samo nekoliko godina prije kontroverze s Lancômeom u nadrealnoj satiri "Smrt joj dobro pristaje".
Rossellini, koja se tijekom karijere ostvarila u vrlo raznorodnim ulogama, javnost je, čini se ipak, ponajviše šokirala ulogom u "Plavom baršunu". Reakcije na film bile su poprilično dramatične, a Rossellini je ostala bez agencije koja ju je zastupala. Agencija, naime, nije željela "zastupati porno glumice", a glumica je pismo primila i od potresenih opatica iz svoje škole.
"Kako je moguće da smo odgojile djevojku koja bi odabrala glumiti u tako grešnome filmu?", pitale su se časne, iako film nisu niti pogledale.
Rossellini im je odgovorila inzistirajući da snimanje filma nije grijeh te da je željela ispričati priču te određene žene. Otpisale su joj da se održala misa na kojoj su molile za nju, a ona im je samo "zahvalila na blagoslovu".
Rossellini je na filmu surađivala s Lynchom, s kojim je nekoliko godina bila i u ljubavnoj vezi. Pitanje srca bio je i odnos redateljem Martinom Scorsesejem, s kojim je od 1979. do 1982. godine bila u braku, a koji je u filmu "Il pap‘occhio" glumio televizijskog redatelja. U vezi je bila i s glumcem Garyjem Oldmanom, a drugi brak sklopila je s Jonathanom Wiedemannom, s kojim ima kćer Elettru. Deset godina nakon Elettrina rođenja Rossellini je posvojila sina Roberta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....