Vrijeme je da povijest sagledamo kako spada. Kinoteku u Kordunskoj ulici uvijek smo obavijali velom nostalgije, istina, treba priznati da je imala uglavnom fantastičan repertoar posuđen iz riznice Jugoslovenske kinoteke, ali opet dvorana je uglavnom bila poluprazna, osim ukoliko na repertoaru nisu bili filmovi Fritza Langa (i to oni nijemi), F.W. Murnaua („Nosferatu“ i „Faust“, također nijemi), a od onih novijih teško je bilo dobiti ulaznice za „Odiseju u svemiru“ Stanleyja Kubricka, „Diplomca“ Mikea Nicholsa, a odlično su prolazili i Hitchcockova „Rebecca“ i „Tramvaj zvan čežnja“ Elia Kazana, jedino su za potonje podnaslovi bili na ćirilici, na što su upozoravali gledatelje natpisom na kino-blagajni, pa su mnogi odustajali od ulaska u dvoranu. Filmovi o Tarzanu s Johnnyjem Weissmullerom, kako mi tvrdi Božo Cerin, dugogodišnji zaposlenik te ustanove, vikendom bi obavezno bili rasprodani, a opus Ingmara Bergmana također je privlačio velik broj zagrebačkih poklonika filma, uostalom, kao i mjuzikl „Moje pjesme, moji snovi“ Roberta Wisea i „Doktor Živago“ Davida Leana. Repertoar je mogao biti i mnogo bolji, pogotovo nakon što je 1979. osnovana Hrvatska kinoteka, međutim, njezin ravnatelj, pokojni Mato Kukuljica, smatrao je da se njihove kopije dobivene od hrvatskih distributera upropaštavaju kad se prikazuju bez propisnog nadzora. Možda je bio u pravu, no sve je zapravo bilo u dogovoru: da mu je distributer po isteku prava dao dvije, a ne samo jednu kopiju, jedna se nesmetano mogla prikazivati u Kordunskoj. Tako je poslovala i Jugoslovenska kinoteka, dobivali ste kopiju koju su oni slali po svim kinotekama i kulturnim centrima, a onu kvalitetniju zadržavali bi u svom fondu.
U zadnje vrijeme takva prisjećanja više nemaju nikakve svrhe, jer sam ovaj tjedan dvaput bio u Kordunskoj i u oba navrata dvorana je bila krcata. U redu, svaki put su je napunili tako što su ciljano poslali ulaznice određenim osobama, i to ne samo filmskim kritičarima, ali trebali ste vidjeti jagmu koja je nastala prije prikazivanja „Brutalista“ Bradyja Corbeta. Film nije baš lagan za gledanje, međutim, nitko nije izlazio iz kina niti glasno protestirao zašto zbivanja na ekranu nisu malo dinamičnija. Imali su čak i zgodnu priliku da napuste dvoranu kad su se upalila svjetla i uslijedila je 15-minutna pauza. Sjedio sam do izlaza, izašao s kolegom malo udahnuti svježeg zimskog zraka, ali nisam primijetio da je bilo tko „dezertirao“. Valjda ih je strah od „visoke kulture“ zadržao na filmu.
Još jedan adut nove Kinoteke je fino uređen kafić, neusporedivo bolji od onoga iz „dobrih starih“ vremena, koji je djelovao zapušteno i imao siromašnu ponudu. Osim toga, danas vam se filmovi prikazuju na DCP-ima (Digital Cinema Package) na kojima su slika i zvuk digitalni, tako da nema straha od istrošenih kopija, čak ni kad su na programu holivudski klasici iz četrdesetih i pedesetih. Katkad sam u iskušenju da navratim u kino, čak i kad određeni film imam na blu-ray disku (do 4K ultra videa još nisam stigao), tek da vidim kako moj omiljeni klasik izgleda na velikom platnu, što uzgred mnogi i rade, jer nisu lijeni potegnuti do Kordunske.
Samo dva-tri dana nakon „Brutalista“ Kinoteka je pokazala još jedan hit, bio je to novi film Igora Bezinovića „Fiume o morte!“, koji je nedavno pobijedio na festivalu u Rotterdamu i tamo dobio i nagradu kritike FIPRESCI. Bezinović je već skupio lijep broj priznanja za svoja ranija ostvarenja „Blokada“ i „Kratki izlet“, no „Fiume o morte!“ zafrkava se s poviješću i poprilično zabavlja publiku. U središtu je epizoda 16-mjesečne okupacije Rijeke od strane talijanskog šarlatana Gabrielea D‘Annunzia, od kraja 1919. do početka 1921., a budući da redatelj nije imao dovoljno dokumentarnih materijala, rekonstruirao je zbivanja uz pomoć suvremenih Riječana, tako da je njegovog „junaka“ igralo čak sedam „glumaca“, nikako profesionalaca, neki od njih čak su čistači ulica. Dvorana je bila krcata zahvaljujući činjenici da je tu bilo svakojakih djelatnika na tom filmu, čak i statista koji bi se pojavili u jednom kadru, no odjek je bio urnebesan. Kad bi se Kinoteci posrećilo da nađe još takvih atrakcija za svoj program, one stare dvorane iz Kordunske više se nitko ne bi sjećao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....