Pogledali smo ‘Frku‘, novi film hrvatskog redatelja koji je 2019. izazvao senzaciju. Napet je, ali i pomalo blesav

Hrvatska filmska zajednica naćuli uši kad god se počne pričati o nekom nezavisnom filmašu kojega su institucije - iz jednog ili drugog razloga - zanemarile ili ignorirale. Tako je još od sredine 1990-ih, kada su redatelji Vicko Ruić, Goran Rušinović i Stjepan Sabljak napravili niskobudžetne, a umjetnički ambiciozne radove "Nausikaju" (1995.), "Mondo Bobo" (1997.) i "U okruženju" (1998.).

Kritičar Zlatko Vidačković napisao je u feljtonu "Hrvatski nezavisni film – David protiv Golijata" (2024.) da se hrvatski nezavisni film "distancirao od ustaljenih normi i dominantnih diskursa u hrvatskom dugometražnom igranom filmu" te da je često "tematski i stilski inovativan". "Što je Iva snimila 21. listopada 2003. godine" Tomislava Radića, "Fine mrtve djevojke" Dalibora Matanića, "Ta divna splitska noć" Arsena Antona Ostojića i "Živi i mrtvi" Kristijana Milića potvrđuju da nesigurnost koja je dio nezavisne produkcije može itekako potaknuti kreativnost.

‘ŠALABAHTER IZ FILMA‘ O ‘FRCI‘ POGLEDAJTE OVDJE:

Da su duh i tradicija nezavisnog hrvatskog filma preživjeli društvene mreže, viralne senzacije te krize koncentracije pokazao je 2019. Svebor Mihael Jelić. Okupio je druge ljubitelje sedme umjetnosti, nastrugao 1500 eura te snimio "Zagrebački ekvinocij", priču o alternativnoj mlađariji koja u Zagrebu organizira veliki tulum. Film je prikazan na Pulskom filmskom festivalu, a 2020. je bio najgledaniji film u hrvatskim kinima.

Tko može znati kako bi se Jelićeva karijera razvila da pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 nije na nekoliko godina zaustavila svijet? Nitko, međutim, Jelić je Jutarnjem u srpnju 2024. godine otkrio da mu je pandemija, na neki način, donijela i njegov novi projekt - triler "Frku". Osječanin s njujorškom adresom Sven Latinović pitao ga je preko Facebooka bi li pročitao njegov scenarij. Latinovićev je neko vrijeme bio na čekanju, a kad je napokon dospio u Jelićeve ruke, priča mu se svidjela i odlučio je da će režirati "Frku".

Budžet "Frke" bio je 9000 eura, šest puta veći od onog "Zagrebačkog ekvinocija", a Hrvatski je audiovizualni centar s 13 tisuća eura financirao njegovu postprodukciju. Snimanje "Frke" trajalo je 45 dana, a snimljen je u Osijeku, hrvatskom gradu koji domaći filmaši uglavnom izbjegavaju.

Jelićev novi film pripovijeda o dilerici Niki (Kristina Jovanović) kojoj tijekom jedne radne noći nepoznati mladić ukrade bicikl u kojem se nalazi i droga koju treba razdijeliti kupcima. Kada svome "šefu" Petru (Vedran Dakić) kaže da je njegova droga ukradena, on pobjesni, ali ubrzo shvati da novonastalu situaciju može pretvoriti u pomalo morbidnu zanimaciju. Nakon što očajna Nika ponudi da prikupi novac koji mu korisnici njegovih "usluga" duguju te se tako izvuče iz gabule, Petar prihvati njezinu ponudu, ali pod jednim uvjetom - novac i ukradena droga u moraju u njegovim rukama biti sutra u 6:00 sati. Nika zamoli prijatelja Luku (Sven Latinović) da joj pomogne locirati dužnike i drogu, a neočekivanog saveznika dobiju u Sari (Antonia Mrkonjić), Petrovoj sestrični.

Nakon što je premijerno prikazana na 71. Pulskom filmskom festivalu, "Frka" je u domaća kina došla 6. veljače. Kritičar Jutarnjeg lista Damjan Raknić u novoj epizodi serijala "Šalabahter iz filma" donosi jedan razlog zbog kojeg biste je trebali pogledati te četiri zbog kojih je trebate preskočiti.