Po nepotističkom kadroviranju podsjeća na hrvatsku županiju, a rasplet vrijeđa inteligenciju

'Dan nezavisnosti' iz 1996. spada u one filmove oko kojih se puk i elita nepomirljivo razilaze. Taj film bio je jedan od najvećih hitova 90-ih. Istodobno, gledatelj s imalo mozga nije mogao a ne osjetiti sram pred tom smjesom najcrnjih klišeja i najgore političke propagande. Svatko sa zrnom zdrave skepse morao se rugati filmu u kojem američki predsjednik predvodi avionski napad na svemirce.

Dvadeset godina poslije evo i nastavka: zli svemirci opet su tu, opet su došli pojesti naše resurse, ali ovaj put s mnogo većim i opakijim brodom. I dio likova prethodnog filma je tu. Dio njih, međutim, u sequelu su zamijenili sinovi i nećaci, tako da po nepotističkom kadroviranju 'Dan nezavisnosti 2' podsjeća na hrvatsku županiju.

Negdje do polovice 'Dan nezavisnosti' izgleda kao korektno ropska kopija 'Bliskih susreta treće vrste', a za razliku od amerocentričnosti prvog filma sad veću ulogu u radnji imaju afrički gerilci, Francuskinja, Kineskinja i jedan gej par. Sva ta politička korektnost - međutim - ispari u finalu koje je idiotsko upravo onoliko koliko i u izvornom filmu. Umirovljeni predsjednik Whitmore opet predvodi zračnu kavalkadu, a rasplet standardno vrijeđa inteligenciju.