PIŠE NENAD POLIMAC 'Kuc-kuc' je unatoč krahu na kino-blagajnama efektan horor-triler

Još prošlog desetljeća Eli Roth slovio je kao najprofitabilniji holivudski redatelj nove generacije.

Diplomac filmske škole Njujorškog sveučilišta, čiji su filmski idoli bili David Lynch i Quentin Tarantino, za samo milijun i pol dolara snimio je 2002. “Kolibu straha” i njome utržio tridesetak milijuna bruto. Neosporno spretno režiran, taj se eksploatacijski horor nije puno razlikovao od sličnih izdanaka toga žanra namijenjenim uglavnom adolescentima, no “Hostel” je već bio značajan odmak: u njemu američki studenti na proputovanju kroz Istočnu Europu shvate da su postali plijen krvožednih bogatuna koji uživaju u mučenju i klanju mladih i zgodnih naivaca.

Film se odigravao u Slovačkoj, no snimalo se u Češkoj, koja je zlurado uživala podvaliti “kukavičje jaje” susjedima. “Hostel” je koketirao s “torture pornom”, dosjetkom koju su prakticirali europski “trash” redatelji poput Ruggera Deodata (“Kanibalski holokaust”), a “Hostel II.” u tom je pogledu bio još radikalniji.

Glumio Židova koji se sveti nacistima

Roth se u međuvremenu uspješno okušao kao glumac, igrao je Židova koji se sveti nacistima u Tarantinovim “Nemilosrdnim gadovima”, a posljednjih se godina ne miče iz Latinske Amerike, konkretno, Čilea, gdje je snimio dva filma.

Prvi, “Zeleni pakao”, bio je neskrivena posveta Deodatu, ali mu je premijera dugo odlagana zbog producentskih i distribucijskih petljancija, da bi ove jeseni vrlo slabo prošao gdje god je prikazan.

Drugi, “Kuc kuc““ krahirao je još gore, nije pokrio ni troškove realizacije, što je zapravo čudno, jer je u pitanju ušminkano djelce u stilu visokobudžetnih holivudskih produkcija, a još za glavnog glumca ima Keanua Reevesa, koji nakon uspjeha “Johna Wicka” opet dobro kotira na filmskom tržištu. Santiago de Chile vrlo uvjerljivo dočarava otmjeni kvart poput Beverly Hillsa, pa su razlozi tako slabog prijema još zagonetniji.

Namame ga na seks u troje

Kad pogledate film, shvatit ćete da tu nema nikakve misterije. Razlog svakako nije u razini izvedbe, “Kuc kuc” efektan je horor-triler koji se vješto poigrava živcima publike devedesetak minuta, u njemu su samo tri glavna lika, ali i to je dostatno da strepite od naredne scene.

Reeves igra uspješnog arhitekta koji je zbog povrijeđenog ramena preko vikenda ostao sam u krasnoj vili dok su mu žena i djeca na ladanju, a pogrešku života napravi kad uvečer otvori vrata dvjema pokislim curama (jednu od njih igra redateljeva supruga Lorenza Izzo), navodno u potrazi za taksijem. Ispostavi se da bi se one samo poigravale s njim, namame ga i na seks u troje, a sve što uslijedi poprilično je zastrašujuće.

Eli Roth na snimanju s glumicama Anom De Armas i Lorenzom Izzo

Roth je napravio samo jednu ali ključnu pogrešku. Njegovi prijašnji hitovi bili su namijenjeni mladeži željnoj krvavog orgijanja na ekranu, a “Kuc kuc” je zapravo subverzivna kritika imućne buržoazije, koja baš i ne ide u kino, a ponajmanje ne na filmove koji joj se rugaju. Ipak, valjda će ga pogledati u miru svog kućna kina, ako već ne u obližnjem multipleksu.

“Kuc kuc” je inače prepravak kultnog horor-trilera “Igra smrti” iz 1977. sa Sondrom Locke, Seymourom Cassellom i Colleen Camp u glavnim ulogama, potonja ovdje igra epizodu i neprepoznatljiva je, a Roth se tim potezom još jednom dokazuje kao predani filmofil. Ponadajmo se da će mu se karijera nakon ovih komercijalnih podbačaja ipak stabilizirati.