SARAJEVO FILM FESTIVAL

PIŠE JURICA PAVIČIĆ Glamurozni festivalski mastodont, miljenik zvučnih zvijezda i politike

Sarajevski filmski festival - koji ove sezone slavi dvadeseto jubilarno izdanje - u dva je desetljeća prošao dugačak put od geste ratnog otpora, preko svojevrsne ex-jugoslavenske zamjene za Pulu, do glamuroznog festivalskog mastodonta koji je vidni miljenik BiH politika i koji crveni tepih puni zvučnim zvijezdama. To i takvo Sarajevo - vjerojatno najutjecajniji igranofilmski festival u užoj regiji - otvara svoje dvorane ovog petka.

Dvadeseto izdanje SFF-a u petak 15. kolovoza otpočinje usporednim projekcijama triju filmova. U velikom kinu na otvorenom festival će biti otvoren projekcijom meksičkog klasika “Pasja ljubav” (2000.) kao hommage najvećoj zvijezdi festivala - slavnom meksičkom glumcu Gaelu Garciji Bernalu. U glavnoj festivalskoj dvorani - Narodnog pozorišta - festival se otvara omnibusom “Mostovi Sarajeva” kojem je - što je pomalo neobičnost - koproducent šef festivala Mirsad Purivatra. Istodobno, međunarodni program otvorit će šarmantna islandska komedija “O konjima i ljudima” Benedikta Erlingssona.

Zamjena za Pulu

Dugometražni igrani program SFF-a godinama je bio svojevrsni “nadomjestak za Pulu”, festival na kojem su se uzajamno natjecali slovenski, hrvatski i srpski filmovi. Kao takav, on je pobuđivao nemalu znatiželju u hrvatskim medijima, i često služio za bildanje samopouzdanja hrvatskim filmašima koji bi nakon Pule nagradama u Sarajevu (za “Tu divnu splitsku noć”, “Buick Rivieru” i druge) osporavali predrasude protiv hrvatskih filmova kod kuće. To je razdoblje, međutim, za nama. SFF je u posljednjih nekoliko godina jako zemljopisno raširio regiju (posljednji pobjednik stigao je iz Gruzije!), te podosta okrenuo leđa bivšoj Jugoslaviji. Takav je slučaj i ove godine. U glavnom programu je trinaest filmova, od čega su po dva gruzijska, turska i mađarska. Od tih trinaest samo su dva ili tri ex-Yu. Prvi od njih je srpski omnibus šest redatelja “Jednaki” koji se bavi mladima u Srbiji danas. Drugi je ujedno i jedna od većih atrakcija festivala. Riječ je o filmu “Tri nevjeste i vješanje”, novom i dugo čekanom filmu možda jedinog inozemno poznatog kosovskog režisera, Ise Qosje.

Hrvatski filmovi

Tu je - kao treći - i jedini hrvatski film u glavnom programu, koji je međutim hrvatski tek manjinski. Riječ je o filmu “Cure” dubrovačke Švicarke Andree Štake koja je taj film snimala u Dubrovniku i na hrvatskom, ali u švicarskoj produkciji. Mali broj filmova iz najužeg susjedstva već je nekoliko godina sarajevska konstanta, no ove godine to je još pojačano činjenicom da je čak sedam hrvatskih ili srpskih filmova ušlo u Locarno, Veneciju, Montreal i Toronto, pa su lokalni autori čuvali premijere za jače pozornice.

Znači li to da će glavni program SFF-a biti slab? Ne nužno. Već na prvi pogled, igrana selekcija naviješta nekoliko atrakcija. Prva od njih je mađarska omladinsko-akcijska distopija “Bijeli bog” Kornela Mundruczoa, film u kojem djevojčica spašava svog psa u imaginarnom totalitarnom društvu u kojem se ubijaju psi mješanci. Riječ je o politički jamačno najpaprenijem istočnoeuropskom filmu sezone, koji je k tomu i vrlo gledljiv i dinamičan, te virtuozno režiran. Tu je i šarmantna turska komedija “Janje” Kutluga Atamana, film o dječaku kojeg starija sestra uvjeri da će na dan sunećenja žrtvovati njega, pošto im otac nema para za janje s pilavom. Dobar je i austrijski film “Macondo” Sudabeh Mortezai koji se bavi čečenskom imigracijom u Beču. Budu li Qosja i Štaka imali dobar film, konkurencija za nagrade bit će - ukratko - zanimljiva.

Hrvatski film u glavnom igranom programu bit će prisutan samo periferno, tek jednom koprodukcijom. Hrvatskih filmova po dobrom sarajevskom običaju ima, međutim, u dokumentarnom programu koji tradicionalno i vrlo meritorno selektira Bjelovarka s nizozemskom adresom Rada Šešić. Tamo će igrati pet većinski hrvatskih filmova - “Djeca tranzicije” Matije Vukšića, “Mitch” Damira Čučića, “Goli” Klare Gudac, “Ljubavna odiseja” Tatjane Božić, te - kao posebna gala projekcija - film o Arsenu Dediću “Tihi zanat” Mladena Matičevića.

Popratni program

U kratkometražnom programu još su dva filma s hrvatskim producentom na špici, “Manjača” Tina Žanića i “Kokoška” Une Gunjak, a u popratnom programu svojim će sugrađanima Jasmila Žbanić predstaviti i “Otok ljubavi”.

Počasnu nagradu Srce Sarajeva na dan otvorenja dobit će Gael Garcia Bernal i Agnes B., a festivalska retrospektiva bit će posvećena produktivnom i raznovrsnom britanskom režiseru Michaelu Winterbottomu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 07:13