Holly je stigla iz Miamija, Florida, stopirala preko Amerike cijele/Počupala obrve i obrijala noge i tako od njega postala ona/Rekla je, hej, mali, prošeći opasnom stranom/Hej, medeni, prošeći opasnom stranom, tako je Lou Reed u amblematskoj pjesmi “Walk On The Wild Side”, objavljenoj u jesen 1972. godine, pjevao o Holly Woodlawn, preminuloj ovaj tjedan od raka u 69. godini života.
Kao i mnogo toga vezano uz Loua Reeda i The Velvet Underground, tako je i Holly u njihov svijet ušla preko Andyja Warhola, no prije toga bila je rođena kao muško dijete na Portoriku pod imenom Haroldo Santiago Franceschi Rodriguez. Majka Aminta joj je bila Portorikanka, a otac američki vojnik njemačkog podrijetla. Odrasla je u Miami Beachu i zarana promijenila ime u Holly, po glavnom liku iz filma “Doručak kod Tiffanyja”, dok je novo prezime posudila iz serije “Volim Lucy”. Doista je kasnih 60-ih autostopom stigla u New York, gdje upoznaje Andya Warhola i postaje mu jedna od omiljenih muza i glumica u njegovim i filmovima Paula Morrisseya. U kazalištu La MaMa 1971. godine mijenja Candy Darling u predstavi “Vain Victory”, a upravo se na Candy odnosi druga strofa Reedove pjesme “Walk On The Wild Side”. U toj strofi Reed pjeva “Candy je stigla s otoka, u bekstejdžu bila svačija miljenica/Ali nikada nije gubila glavu dok je pušila kurac/Rekla je, hej, mali, prošeći divljom stranom/Hej, mali, prošeći divljom stranom”.
Umjetničko podzemlje
A njih dvije su u to doba doista hodale divljom stranom njujorškog umjetničkog podzemlja šezdesetih - iz kojeg su se i Warhol i Reed prometnuli u iznimno utjecajne aktere pa i zvijezde popularne kulture - krčivši put drugima koji će doći iza njih. Taj put zapravo je bio dokidanje tabua i oslobađanje iz okova vlastitog tijela u kojem su se i Holly i Candy, greškom prirode, rodile da bi usput postale akterice njujorške avangardne i underground scene 60-ih i 70-ih, ali i prave “drag queen” zvijezde. Upravo s njima na velika su vrata u pop-kulturu ušle transrodne osobe i transvestiti na koje se dotad gledalo sumnjičavo pa i s gnušanjem.
Kroz role u Warholovim i Morrisseyevim filmovima poput “Trash” i “Women In Revolt” i pjesme poput citirane “Walk On The Wild Side” Loua Reeda, Holly Woodlawn i Candy Darling (1944. - 1974.), čija fotografija krasi i naslovnicu antologijskog albuma “I Am A Bird Now” Antony and The Johnsonsa, utrle su put koliko-toliko normalne egzistencije ne samo sebi, nego i drugim transrodnim osobama. Samo godinu dana prije negoli je “osvanula” u Reedovoj pjesmi “Walk On The Wild Side”, takve su osobe još bivale osuđivane i to ne samo javno od moralne većine, nego i na sudovima u Velikoj Britaniji.
Na velikom platnu
Danas ne izgleda tako, ali u 60-ima je još bilo opasno u javnosti se prikazivati kao transrodna osoba ili transvestit, a Holly i Candy su to činile i na velikom platnu, makar i u underground filmovima Warhola i Morrisseya. Uz njih, a među ostalim Warholovim “superstarovima”, kako ih je nazivao, valja spomenuti još i Jackie Curtis, pravim imenom John Curtis Holder Jr, koja je 1985. umrla od predoziranja heroinom u dobi od 38 godina, i Jayne County, pravim imenom Wayne Rogers, koja će postati prva transrodna rock-pjevačicom. Pod oba imena, Jayne i Wayne, Countyjeva je bila jedna od tiražno minornih, ali zapravo utjecajnih i važnih punk-rock zvijezda njujorške CBGB scene 70-ih. I u najmanju ruku takvim su se osobama smijali, rugali i podvrgavali ih psihičkom zlostavljanju, no kad su na njihovu stranu, uzimajući ih za ozbiljno, stali Reed, Bowie i Iggy, mnogo se toga promijenilo, a ovdje valja u sličnom ili istom kontekstu spomenuti i Divine, pravim imenom Harris Glenn Milstead (1945. - 1988.), koja se proslavila u filmovima Johna Watersa poput “Pink Flamingos” (1972.) i tijekom 80-ih postala divom disco-glazbe.
Premda Holly nikada nije promijenila spol, oduvijek se smatrala ženom, baš kao i Candy, Jayne i Jackie, ali i bez promjene spola svojom su ženskom i ženstvenom pojavnošću u pop-kulturu uvele transvestizam, transseksualnost, biseksualizam i androginost kao motive kojima će se često poigravati Lou Reed, Iggy Pop, New York Dolls i niz drugih glam-rock i punk-rock izvođača, uključivši David Bowieja koji je u spotovima 2013. godine koristio prekrasnu bosansku transseksualku Andreju Pejić. Danas su osobe poput Andreje zvijezde naslovnica prestižnih modnih magazina i skupih reklamnih kampanja, a pjevačice poput austrijske Conchite pobjednice Eurosonga, no ništa od toga ne bi prošlo da led društvenog prezira i otvorene mržnje prema takvim osobama nisu kasnih 60-ih u podzemlju tadašnje pop-kulture počele probijati Warholove muze poput Holly, Candy, Jackie i Jayne. Njihove životne priče totalan su punk koji je također počeo u podzemlju New Yorka i Londona da bi na koncu dospio i do modnih pista Milana i Pariza.
U vlastitom tijelu
Zato i ne čudi što je 1200 ljudi skupilo 68.000 dolara kako bi omogućili liječenje Holly Woodlawn od raka mozga i jetre. Nažalost, Holly je umrla, ali njezina priča ostala je živa ne samo u njezinim filmskim, kazališnim i kabaretskim ulogama u kojima je često glumila samu sebe, nego i kroz pjevače poput transvestita Anthonyja Hogartyja i njegovih The Johnsonsa koje je inspirirala, a čiju su karijeru u početku najsnažnije poduprli baš Lou Reed, Boy George i Rufus Wainwright. Slično se može reći i za još živuću Jayne County koja je snažno utjecala na Bowieja, Ramonese, Patti Smith pa i za danas jako pristojnog BBC-jeva voditelja emisije “Later...” Joolsa Hollanda koji je s njezinim tadašnjim bendom Wayne County&the Electric Chairs snimio punk-rock singl programatskog naslova “Fuck Off”.
Doista, život Holly Woodlawn, Jayne County, Candy Darling i Jackie Curtis bili su svaki za sebe, ali i zajednički, jedan veliki “fuck off” tada ustaljenim normama (lažnog) morala i veliki doprinos borbi za seksualna prava svih onih koji se ne osjećaju ugodno u vlastitom tijelu i spolu koji su dobili rođenjem i greškom majke prirode.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....