Socijalno-romantična drama "Ljubav u Mumbaiju" upravo je stigla u hrvatska kina, a ovo je pet razloga zbog kojih je trebate pogledati
1) Režija
indijska redateljica Payal Kapadia pedantno je zabilježila sve suptilne geste svojih likova
kompozicije su joj solidne, a pokreti kamere promišljeni iako povremeno neuredni ; to je, međutim, razumljivo jer dolazi iz dokumentarnog filma
Kapadia je u “Ljubavi u Mumbaiju” pokazala da jako dobro bilježi unutarnji život svojih likova ; što znači i da glumcima daje izvrsne upute
2) Kani Kusruti
na Zapadu nepoznata glumica fantastično je odigrala odgovornu, odmjerenu te pomalo uštogljenu medicinsku sestru Prabhu
Indijka je majstorica minimalizma, a pravi je užitak gledati kako pokazuje složene emocije poput sjete
Srce će vam se slomiti kada shvatite koliko je boli to što joj je ljubav za kojom čezne okrutno oteta
3) Priča
“Ljubav u Mumbaiju” intimna je priča o svakodnevici s kojom se mnogi mogu lako poistovijetiti
zabranjenu ljubav, neuzvraćenu ljubav i mladenačku strast, sve redom bezvremenske teme, Kapadia je spojila s lucidnim opservacijama o životu u velikom gradu te kritika bešćutnog kapitalizma, kastinskog sustava i dogovorenih brakova
“Ljubav u Mumbaiju” kaže da punim plućima trebamo uživati u sadašnjosti te da ne smijemo dopustiti drugima da nas kontroliraju
4) Detalji
Kapadia je u “Ljubavi u Mumbaiju” svoj funkcionalni, nerazmetljivi i suosjećajni stil obogatila kreativnim detaljima koji filmu daju neodoljivu melankoličnu notu
scene koje se vrte oko kuhala za rižu iz Njemačke koje iznenada uđe u Prabhin život neizmjerno su tužne, a jedna pogotovo. Kani Kusruti zaista je izvrsna
istaknuo bih još i sladak i romantičan susret Anu i Shiaza, zaljubljene mladeži koji se bore protiv religijskih uzusa
5) Nježnost
Više od svega, “Ljubav u Mumbaiju” pažljiv je film, no nemojte krivo shvatiti, Kapadia pri tom ne štedi ni gledatelja ni likove
redateljičina je ruka možda blaga, ali je istovremeno stroga i precizna
Prabha duboko u sebi zna da ne živi život u kojem je možda nekoć sanjala
Ona se protiv te tuge bori, ali na samozatajan način, što njezinoj borbi daje svojevrsnu uzvišenost
“Ljubav u Mumbaiju” idealan je protuotrov za hiperaktivna vremena u kojima živimo
Kad je socijalno-romantična drama "Ljubav u Mumbaiju" redateljice Payal Kapadije premijerno prikazan na 77. Filmskom festivalu u Cannesu, indijski se film nakon 30-godišnje pauze vratio u glavni natjecateljski program najvažnije svjetske smotre sedme umjetnosti. Kapadia je tog 23. svibnja 2024. postala prva indijska redateljica koja se natjecala za Zlatnu palmu, a njezin je prvi dugometražni igrani film postao prvi indijski film koji je dobio Grand Prix, drugu najprestižniju nagradu koju Cannes daje filmašima. "Ljubav u Mumbaiju" nagrađena je i ovacijom u trajanju od osam minuta.
"ŠALABAHTER IZ FILMA" O "LJUBAVI U MUMBAIJU" POGLEDAJTE OVDJE:
Film koji je Kapadia režirala i napisala prati medicinske sestre Prabhu (Kani Kusruti) i Anu (Divya Prabha), djelatnice jedne bolnice u Mumbaiju u Indiji. Neobičan su duet - Starija Prabha pristojna je, suzdržana i ozbiljna, a mlada Anu otvorena, željna uzbuđenja i neozbiljna. Prabha je u dogovorenom braku s muškarcem koji živi u Njemačkoj i kojega praktički ni ne poznaje. U Indiju je došao jednom, na njihovo vjenčanje. Telefonom se nisu čuli barem godinu dana. Iako on za nju ne mari, ona zavjet koje mu je dala poštuje i odbija sve udvarače. Anu je pak u tajnoj vezi s muslimanom Shiazom. Pitanje je, međutim, ima li ta veza budućnosti. Naime, njegova je obitelj ortodoksna, a ona decidirano nije. Dok se hrva s osjećajima i usamljenosti, Prabha prijateljici Parvaty (Chhaya Kadam) nastoji pomoći riješiti stambeno pitanje.
"Ljubav u Mumbaiju" u hrvatskim kinima igra od 9. siječnja, a kritičar Jutarnjeg lista Damjan Raknić u novoj epizodi serijala Šalabahter iz filma donosi pet razloga zbog kojih je trebate pogledati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....