Olaki pristup svemu, od pripovijedanja do života, Almodovaru je svojstven dugo. Njegovoj publici to ne smeta

Koncem osamdesetih, Almodovar je snimio jedan od svojih klasičnih i najpopularnijih ranih filmova „Žene na rubu nervnog sloma“. Naslov tog filma iz 1988. ujedno bi mogao biti i radni opis najnovijeg Almodovarovog rada. Jer, junakinje „Gorkog Božića“ listom su – žene na rubu nervnog sloma. Njih četiri.

Gorki Božić

Tcd/prod.db, Tcd/prod.db/alamy/profimedia/Tcd/prod.db, Tcd/prod.db/alamy/profimedia

Provodna junakinja „Amagre navidad“ je redateljica reklamnih filmova (Barbara Lennie) koju muči neopisiva migrena. Shrvana bolovima, ona se trsi pomoći dvama prijateljicama u problemima. Patriciju (Vicky Luengo) oko prsta vrti nevjerni muž, a Natalia (Milena Smit) ne može se oporaviti od smrti djeteta. Žene se međusobno savjetuju i tješe, usput slušaju Chavelinu muziku, a sve se to događa u prekrasnim vilama od Lanzarottea do Madrida. Tako teku te ženske peripetije sve do trenutka kad gledatelj shvati da su žene u filmu zapravo likovi scenarija kojeg piše vremešni gej redatelj (Leonardo Sbaraglia). Na režisera se okomi njegova vlastita asistentica koja je u scenariju prepoznala sebe i prijateljice. Režiser i njegova pomoćnica otpočnu dugi, metafilmski razgovor u kojem poput script-doctora ili kritičara sišu krv scenariju filma, kojeg su dio, te koji u tom času gledate.

Leonardo Sbaraglia, Pedro Almodovar i Barbara Lennie

Olivier Chassignole/Afp

Shvatili ste: ukratko, Almodovar. Prava postmoderna, film pun kineskih kutija, priča u priči i meandara koji izlaze iz meandara. Sve to uz krasne šik eksterijere i interijere, oprave i rekvizite. Tu je, naravno, i lik koji je predmet homoerotske erotizacije- vatrogasac koji je ujedno i muški striper(!). A, da, usput, eto tek uzgred, tu su i neke terminalne bolesti, smrti djeteta, migrene i raspadi brakova. Ali, ni jedna od tih tema nije Almodovaru dovoljno bitna da bi se njom iole bavio osim što je zakiti na zapučak. Taj olaki pristup svemu, od pripovijedanja do života, Almodovaru je svojstven dugo, a njegovoj očito vjernoj publici on sve to vrijeme ne smeta. Vašem kritičaru, međutim, da. „Amagra navidad“ je, poput mnogih novijih Španjolčevih filmova, zapravo papazjanija.

Ovaj bi film u normalnim okolnostima trebao biti jedna od središnjih atrakcija festivala, no zasjenio ga je u utorak fenomenalni „Minotaur“.