PRIČA O SLOBODI NA ZFF-U

'Okrivljen': Film koji je spasio život svom glavnom junaku

Priča o Tońu, krivo optuženom za ubojstvo, gadna je slika korupcije meksičkog pravosuđa

Obično važi: bolje osloboditi sto kriminalaca, nego utamničiti jednog nedužnog čovjeka. Ne i u Meksiku. U Meksiku 95 posto sudskih presuda završi osudom iako za samo 7 posto optužbi postoje materijalni dokazi. Tako je nedužan u zatvoru nepune tri godine odležao José Antonio Zúńiga Rodríguez “Tońo”, od dvadeset na koliko je osuđen zbog ubojstva koje nije počinio.

Njegovom kalvarijom bavi se višestruko nagrađivani dokumetarac “Okrivljen” u režiji Roberta Hernándeza i Geoffreyja Smitha. Tońo je jedne nedjelje 2005. cijeli dan stajao za svojim štandom. Nedjeljom na tom štandu popravlja Playstatione. Oko tri sata popodne, dok je pored štanda ručao s vlasnikom obližnjeg dućana za kućne ljubimce i akvarije, dogodilo se ubojstvo u ulici 40 minuta hoda od Tońovog štanda.

Bez obzira na to što to mogu posvjedočiti i taj vlasnik dućana s akvarijima i drugi koji su se tamo zatekli i bez obzira na to što se ne može odjednom biti na dva mjesta , pojavila se policija i strpala ga u auto. Tońu nisu rekli ništa posebno, samo: “Znamo da si to ti učinio.”

Poslije su to ponovili sto puta, a sto prvi put su nabavili i nekog svjedoka, rođaka ubijenog, da to potvrdi. Sucu je to bilo dovoljno, Tońo je osuđen na 20 godina zbog ubojstva, dakle, bez ikakvih materijalnih dokaza, s hrpom opravdane sumnje i jednim labavim svjedočanstvom. Tek nakon što su se u cijeli slučaj uključili pravnici iz organizacije CIDE, i otkrili da je Tońu dodijeljeni odvjetnik zapravo prevarant (i dalje radi u Meksiku, član je odvjetničke komore) koji je krivotvorio licencu, suđenje je poništeno i vraćeno istom sucu.

Dobili su dozvolu da suđenje snimaju, angažiran je ovaj puta sposoban odvjetnik, svjedok-rođak je priznao da zapravo nije vidio tko je pucao, no sudac ga je opet osudio. Samo je prepisao staru presudu. Tek je na prizivnom sudu Tońo oslobođen, i to samo zato što su postojale snimke, jer službe-nici sporne trenutke s ponovljenog suđenja uopće nisu unijeli u službeni zapisnik, ni onaj trenutak kada tužiteljstvo svoju optužbu predaje - na disketi, a ni onaj kad optuženik pita da mu objasne zašto ga progone, a tužiteljica mu sa smješkom odgovara: “Zato što mi je to posao.”

Njemu je život zapravo spasio dokumentarac, i to prije nego što je do kraja montiran. Uskoro dolazi u meksička kina, s misijom datamo pokrene korjenite promjene u pravosuđu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 04:01