Koncem prošlog tjedna bez velike je medijske pažnje Vijeće Pulskog filmskog festivala odabralo novog umjetničkog ravnatelja. Taj izbor bio je pomalo iznenađenje. Premda se očekivalo da će mandat dobiti ili dojučerašnji ravnatelj Pavo Marinković ili bivši šef festivala Zlatko Vidačković, festivalsko je Vijeće odlučilo šansu dati nekom novom. Između šest kandidata izbor je pao na iskusnog filmskog producenta Danijela Peka. Ljudima iz filmske branše Pek nije nepoznat. On je - među ostalim - producirao i međunarodno najuspješniji hrvatski film posljednjih godina - "Murinu" Antonete Alamat Kusijanović, film koji je nagrađen za najbolji debitantski u Cannesu.
U svom programu Pek je predložio ponešto novina. Jedna od njih je premještanje Pule na raniji termin početkom ljeta. O toj mogućoj - vjerojatno najkrupnijoj - promjeni Pek, međutim, u najavnom intervjuu nije htio govoriti, kazavši da ga tek čekaju razgovori na tu temu i s Gradom, i sa suradnicima i pulskim hotelskim kućama. Ali je Jutarnjem iznio promišljanja o nizu drugih problema Pulskog festivala.
* Pulu posljednjih godina svi nekako uzimaju zdravo za gotovo. Ne generira više afere, ali ni ne uzbuđuje. Je li to dobro ili loše, mislite li da to treba prodrmati?
- Pulski filmski festival iduće godine održat će se 70. put, što je velika i značajna tradicija. Tijekom 70 godina mnogo se toga događalo, naravno da je festival imao razne faze. S obzirom na to da je festival najveći dio postojanja bio državni, a potom nacionalni, sigurno je kao zrcalo reflektirao i stanje u kinematografiji jedne ili druge države. Kada je ta kinematografija bila snažna, festival je bio snažan i popularan, kada je u devedesetima imao samo nekoliko filmova u programu, naravno da se borio s istim problemima kao i kinematografija. Kao dugogodišnji gost festivala i promatrač sa strane, rekao bih da je posljednjih godina to zrcalo malo kasnilo i da je kinematografija postala zanimljivija i uzbudljivija od festivala. Moj je cilj ubrzati taj proces i postići da festival bude i značajna pokretačka snaga i vjetar u leđa hrvatskom filmu. Današnje vrijeme nosi nove izazove, poput promjena u formatima, rodovima i načinu gledanja audiovizualnih djela. Festival će i na to morati pronaći odgovor.
Svakako je pozitivan trend što više nema problema s popunjavanjem termina. Drugi trend koji smatram pozitivnim za hrvatski film jest to što sve češće naši filmovi imaju premijere na međunarodnim festivalima, od kojih neki traže svjetsku premijeru pa preskoče Pulu. Iako će mnogi reći da je to na štetu festivala, ja mislim da to svjedoči o kvaliteti. Ne vjerujem da je publici u Puli negativno što je film prije njih vidjela ista takva publika u Berlinu ili Cannesu.
* Redovni posjetitelji opažaju da se događa blagi pad posjeta. Mislite li da je riječ samo o postcovid fenomenu, smjeni generacija?
- To je svakako dio problema koji nije samo pulski. Procjene govore da će 2023. brojem gledatelja u kinima premašiti pretpandemijsku 2019. i uvjeravam vas da će tim festivala napraviti sve da taj rezultat vratimo u Pulu. I posljednji rezultati o gledanosti hrvatskog filma govore o pozitivnom trendu te vjerujem da ćemo vrlo skoro ponovno imati filmove koji prelaze 100.000 gledatelja.
* Koje su glavne promjene koje planirate?
- Ne radi se o velikim promjenama u konceptu. Više bih rekao da se radi o unapređivanju pristupa programu, filmašima i publici te koncentraciji na ono što je bitno - da su filmovi, njihovi autori i zvijezde prezentirani i dočekani u Puli s pažnjom. Želimo vratiti zvijezde u Pulu, što više povezati grad, publiku i festival i napraviti ga zabavnim i živim. Vjerujem da ću u svemu tome imati odličnu suradnju s ravnateljicom ustanove Tanjom Miličić i zaposlenicima. Upoznao sam ih i drago mi je da Pula ima tako dobar i motiviran tim. Računam na blisku suradnju s kolegom Marijem Kozinom kojeg ću predložiti za izbornika programa.
* Vidite li duge dokumentarce u glavnom programu? Hoće li biti kakvih promjena u statusu manjinskih koprodukcija?
- Pula je prvenstveno festival igranog filma, i to će ostati glavno usmjerenje. No, to ne znači da treba biti zatvorena, uključujući i glavni program, za druge filmske rodove. To je praksa koju redovito imaju veliki svjetski festivali. Bio bih presretan da u glavnom programu svake godine imamo animirani film ili bilo koji rod ili hibrid koji je ostvario velik uspjeh na festivalima i/ili pred publikom.
* Kako namjeravate usmjeriti međunarodni program?
- Međunarodni program je uveden kao nadopuna u godinama kada nije bilo dovoljno domaćih naslova. To više nije slučaj, pa je vjerojatno zato njegov značaj opao. Naš je fokus svakako na hrvatskom filmu, no smatram kako je dobro da zadržimo međunarodni program u nekom opsegu kao priliku za stvaranje partnerstava.
* Jedna od zamornijih strana vašeg posla bit će borba s producentima i režiserima koji uvijek žele prvi termin u Areni, smatraju ga običajnim pravom? Što s tim?
- S pravom se bore za prvi termin u Areni jer je to uistinu najljepše kino na svijetu i poseban osjećaj. Bio sam jako sretan kad sam to osobno doživio, ali i dosta razočaran gledajući publiku kako odlazi nakon prvog filma jer neće ostati na našem filmu. To nije dobar osjećaj ni za jednog filmaša, gledati film pred polupraznom Arenom u ponoć. Umjesto na rasprave o terminu, mi ćemo vrijeme i energiju uložiti u to da sve projekcije na festivalu budu kvalitetne i svečane, uz protokol kakav filmovi zaslužuju. Film "Murina", koji sam producirao, premijerno je u Cannesu prikazan u 14 sati, u dvorani koja nije značajno veća ili bolja od Velike dvorane Istarskoga narodnog kazališta, no zbog razine projekcije, savršene organizacije, poštivanja iskazanog od festivala i prijema publike to je bila najljepša projekcija za člana ekipe filma. Program, dvorana i termin nisu naštetili filmu koji je poslije dobio nagradu Caméra d‘or za najbolji debitantski film cijelog festivala. Takav tretman filmskih autora, glumaca i djelatnika možemo postići i u Puli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....