PIŠE NENAD POLIMAC

NOVE IGRE GLADI Poklonici serijala jedini će shvatiti što se zbiva na ekranu

'Igre gladi: Šojka rugalica, I. dio' na žalost je najslabiji u serijalu

Katniss Eberdeen u ovom je dijelu serijala “Igre gladi” postala i glumica. Dosad se odlično snalazila s lukom i strijelom, ubijala životinje pa i ljude kad je morala, pokazala izvjesne vrline snalaženja u show businessu, no poziranje pred kamerama novo joj je iskustvo. U prethodnom filmu završila je među revolucionarima koji žele srušiti vlast na Kapitolu, upravnom centru Panema, futurističke diktatorske države koja se sastoji od 12 okruga: trinaesti je razoren davno, ali se u međuvremenu potajno pretvorio u centar oporbe. Od Katniss, kao simbola spontane pobune, traže da snimi spot kojim ohrabriti nezadovoljne u podjarenim okruzima.

Ništa lakše, reklo bi se, no poziranje joj baš ne leži: ne možete poticati na revoluciju ukoliko se vidi da ne vjerujete u ono što govorite, a opet, nije sve ni u iskrenosti. I revoluciji treba dobar marketing, što se odlično vidjelo u čileanskom filmu “Ne” Pabla Larraina, lani nominiranom za Oscara. Stoga junakinja dobije na raspolaganje malu ekipu filmaša koja točno zna kada treba uključiti kameru i kada će snimci biti dobra propaganda kojom će se postići željeni učinak.

Je li to preozbiljna tema za serijal namijenjen tinejdžerima? Baš i ne, jer se “Igre gladi” drže nešto ozbiljnijim štofom no što je bila “Sumrak saga”. Situacije koje gledamo na ekranu katkad su obilježene tjeskobnom socijalnom zbiljom, kakve ima ne samo u Americi nego i posvuda u svijetu, a kada gledate zastrašujuće vojne intervencije ne možete ne pomisliti na Srednji istok i druga područja u američkim interesnim zonama. Da ne bude zabune, sve je to i dalje čisti eskapizam, ali tu i tamo ispod svega nazire se zbilja. Poneka lekcija ciljnoj publici - uglavnom su to gledatelji na pragu punoljetnosti - o finesama marketinga, koji ne razlikuje moralno poticajan od moralno nepoticajnog sadržaja, nije na odmet.

To je ujedno i najzanimljiviji dio novog filma, koji je, na žalost, najslabiji u serijalu. Drugačije nije moglo ni biti čim je odlučeno da se posljednja knjiga u trilogiji Suzanne Collins rascijepi u dvije filmske cjeline, kao što je to učinjeno u sedmom Harryju Potteru i četvrtoj “Sumrak sagi”. Financijski, drugačije nije ni moglo biti, jer je budžet oba dijela iznosio enormnih 250 milijuna dolara: sa samo jednim izdanjem troškovi bi se nekako pokrili, no s dva, pa čak i slabija filma profit će biti pozamašan.

Glede zapleta, ovo je zbilja tanjušno djelce u kojem se nateže filmsko vrijeme kako se god može. Skoro desetak minuta potroši se na potpuno suvišni podzaplet s mačkom Katnissine sestre Prim, s funkcionalnijom montažom uštedjelo bi se još petnaestak minuta, a u završnoj akciji, koja je ujedno i finale ovoga dijela, junakinja uopće ne sudjeluje: ona je neprestano na rubu histerije, ne može zaboraviti svog novog dečka Peetu, koji je ostao u Kapitolu, i ne obraća pažnju na svoju bivšu ljubav Galea, iako je taj momak i pol u odnosu na prvoga.

Poklonicima serijala sve to možda i neće smetati, uostalom, oni su i jedini koji će shvatiti što se zbiva na ekranu, budući da je razumijevanje radnje gotovo nemoguće ukoliko ne vladate odlično prethodnim nastavcima. Slučajnim namjernicima ovako nešto ionako nije namijenjeno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 08:04