Martin Scorsese i Paul Schrader su godine 1976. filmom “Taksist” u imaginarij filma uveli Travisa Bicklea, čovjeka koji nikad ne spava i radi noću. Travis Bickle bio je nečista savjest američkih sedamdesetih: ratni veteran skršen nesanicom i PTSP-om, čovjek koji fašistoidno fantazira o tome da će “s ulica pomesti smeće”, a na koncu postaje medijski heroj. Travis Bickle išao je pod ruku sa svojim gradom: razvratnim, opasnim New Yorkom na vrhuncu dekadencije.
Kad čovjek gleda film “Nightcrawler” (Noćne kronike) redatelja Dana Gilroya, ne može se oteti dojmu da je film načinjen s mišlju da bude “Taksist” za 21. stoljeće. I junaka Gilroyevog filma Louisa Blooma mori nesanica i zato radi noću. Kao i Bickle, i Bloom ( Jake Gyllenhaal) je dobro prikriveni psihopat. I Bloom ide pod ruku s vlastitim gradom: ovaj put, to je Los Angeles, kao grad koji otjelovljuje beskonačno kretanje. Konačno - i Louis Bloom, kao i Travis Bickle, ideološka je personifikacija vlastite ere. Kod Scorsesea, bila je to era nakon Vijetnama. Kod Blooma, to je epoha postmodernog kapitalizma, vječne mobilnosti i vječne prekarnosti.
Junak “Noćnih kronika” nezaposleni je čudak bez škole, koji noćima na internetu upija poslovne tečajeve karijernih gurua. Nakon što je jedne noći svjedočio prometnom udesu, Bloom kupi polovnu kameru, počinje prisluškivati policijsku radio vezu i hrliti kamerom na mjesta paleža, nesreća i ubojstava ne bi li snimio ekskluzivni video materijal. Taj materijal prodaje ocvaloj, očajnoj urednici lokalne TV ( Rene Russo), novinarki kojoj istječe ugovor, a postaja joj kaska za konkurencijom. Bloom za novi posao angažira naivnog pomoćnika ( Riz Ahmad) i uskoro postaje vrlo uspješan, jer je bezočan i sasvim lišen sućuti. Tako to ide sve dok jedne večeri Bloom ne nabasa na mjesto trostrukog ubojstva prije policije. Snimi krucijalan dokazni materijal, koji - međutim - odluči zatajiti policiji da bi čuvao ekskluzivu.
Dan Gilroy jedan je od trojice holivudske braće Gilroy, čovjek koji je dosad u karijeri potpisao par holivudskih scenarija nejednake kvalitete, a “Noćne kronike” su mu režiserski debi. “Nightcrawler” se pridružuje nizu novijih filmova kao što su “Traffic” ili “Michael Clayton” koji su s jedne strane žanrovske drame, a s druge angažirani društveni filmovi. Predmet polemike u ovom su slučaju američke lokalne tv koje Gilroy prikazuje kao krvožedne kreatore panike. Potpirujući strah bijele srednje klase od drugih rasa i kriminala općenito, televizije pumpaju “share”, ali i stvaraju atmosferu paranoje. Bloom je perfektan za taj svijet, jer je psihopat, lišen sućuti, a ujedno efikasan. Doima se kao mehanički robot dominantne ideologije: govori kao iz self-help priručnika i izgovara rečenice iz večernjih škola biznis menedžmenta.
Za razliku od “Taksista” gdje je slika ideologija bila posvuda, no angažman prešutan i diskretan, “Noćne kronike” su pomalo plakatan film koji “poruku” izbacuje vrišteći. To je i jedina krupna mana inače zanimljivog filma. Po mnogo čemu drugom, “Nightcrowler” je film vrijedan gledanja. Ima intrigantan zaplet, nekoliko interesantnih epizodista, te Gyllenhaala koji sablasno mršav utjelovljuje perfektno dijete kapitalizma: dakle, čovjeka bez skrupula.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....