PIŠE NENAD POLIMAC

Navaljni: Izaziva predsjednika bezobrazno, no uvijek tako spretno da uvredu izgovara netko drugi. Zvijezda je Tik-Toka

Film Navalny

 /Promo
Majstor je društvenih mreža, ima YouTube show koji prate milijuni sljedbenika, a i njegovi TikTok video radovi, u kojima razotkriva rusku korupciju, također su neizmjerno popularni

Oscar za najbolji dokumentarni film nije izazvao neko posebno iznenađenje. Dobio ga je "Navaljni", koprodukcija CNN-a (njima je to bilo prvo takvo priznanje Američke akademije) i HBO-a koja se usredotočuje na vođu opozicije u Ruskoj Federaciji, tako mrskog Vladimiru Putinu da mu ni ime ne želi izgovarati. Štoviše, bit će da ga je taj pokušao i otrovati dok je bio na letu od Novosibirska do Moskve, ne osobno on sam, nego uz pomoć svojih slugana. Bio je to veliki skandal krajem ljeta 2020., supruga Navaljnog Julia bila je s njim kad mu je pozlilo u Tomsku, gdje su mijenjali avion, i zahvaljujući njoj otpremili su ga u Njemačku, nije htjela ostati u bolnici u kojoj je bilo više policajaca negoli liječnika. Tamo je imao brigu u koju su se mogli pouzdati, svoje jamstvo dala mu je i tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel i liječio se sve do početka narednog siječnja, da bi se zatim vratio u Rusiju.

Po tom podatku je jasno da je u pitanju neobičan čovjek. Izazivao je predsjednika svoje domovine krajnje bezobrazno, nazivao ga je lopovom, ali uvijek tako spretno da bi tu uvredu izgovorio netko drugi, uostalom, nije bez razloga bio odvjetnik. I sam se jednom kandidirao za taj položaj, krajem 2016., dakako, nije imao šansi jer je Putin uvijek dobro osiguravao za izbore. Osim toga, ovaj put su ga spriječili da se natječe, budući da su ga jednom već (neopravdano) kaznili, a njegova žalba nije usvojena. U međuvremenu je osnovao svoju stranku Rusija budućnosti, no naziv će joj još dugo ostati metaforičan, naime, nema prevelikih izgleda da se uvedu reforme o kojima je danas 46-godišnji Andrej Navaljni govorio na svojim skupovima. Jednom su ga pitali što je potrebno da bi se netko priključio njegovom političkom timu, a on je odgovorio: "Ništa novca, puno posla i Internet". Ovo potonje mu je jako važno, jer je Navaljni majstor društvenih mreža, ima YouTube show koji prate milijuni sljedbenika, a i njegovi TikTok video radovi, u kojima razotkriva rusku korupciju, također su neizmjerno popularni, ne samo kod kuće nego i u svijetu.

Je li "Navaljni" zaslužio Oscara? O tom bi se moglo raspravljati. Najprije, čitav film je snimljen od trenutka kad je junak otrovan pa do njegova povratka u Rusiju, što nije puno, no redatelj Daniel Roher imao je na raspolaganju čitavu arhivu CNN-a, zahvaljujući kojoj su se zbivanja iz druge polovice 2020. mogla protegnuti na čitavo desetljeće. Tamo imamo njegov govor iz 2011. u kojem on odlučno stupa na rusku scenu, a za daljnje biografske podatke morat ćete se poslužiti Wikipedijom. Ipak, i u spomenutom, razmjerno kratkom razdoblju štošta se toga dogodilo. Navaljni je skupio dosta podataka o tome tko ga je otrovao i namjeravao je to objaviti bombastično, sve u jednom trenutku, ali manjkalo mu je još nešto, popis ljudi koji su ga pokušali otrovati. Od njega se nije razdvajao bugarski novinar haker Hristo Grozdev, počeli su navoditi potencijalne sumnjivce, a zatim bi ih i nazvali. Navaljni bi se prvo predstavio pod svojim imenom, pa bi s druge strane uslijedio muk, no kad je promijenio strategiju i ustvrdio da je suradnik tajnih službi, jedan od njih, kemičar Konstantin Kudrjavcev, koji je pomogao u toj operaciji, nevjerojatno se otvorio. Da nema toga, "Navaljni" bi bio manje-više televizijska reportaža, no ovako je prerastao u triler s neočekivanim ishodom.

image

Shane Boris dobitnik Oscara za najbolji dokumentarni film "Navalny," i kanadska glumica Odessa Rae

Michael Tran/Afp/Profimedia/Michael Tran/afp/profimedia

Apsurdno je da se Navaljni pristao vratiti u Rusku federaciju, ipak morate uzeti u obzir činjenicu da su se ruski oligarsi sa svojim opljačkanim milijunima u deviznim valutama skrasili na Zapadu, međutim, Andrej Navaljni bez podrške svog naroda jedino bi mogao eventualno otvoriti odvjetničku kancelariju, zbog čega je danas radije u zatvoru nego na slobodi. Film ne istražuje tu verziju, a osim toga nećete se baš lako snaći u odjeljcima koji se odigravaju u različitim vremenima, pa stoga treba shvatiti nagrade publike kojima je obasipan, ali ne baš i stručnih žirija. Bit će da je u pitanju politička sklonost prema žrtvama režima, pogotovo onih koji ga izazivaju, pa bez obzira što to koštalo, no kad je već Oscar u pitanju, bilo bi daleko pravednije da ga je dobio dokumentarac Laure Poitras "Sve ljepota i krvoproliće" u koji je uloženo puno truda i invencije, a o kojem su moji kolege već pisali.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 14:15