Našao je zaštitnika u Elonu Musku. A mnogo toga veže ga i za Hrvatsku. Ovdje je snimio i kontroverzni ‘Auschwitz‘

Redatelj Uwe Boll ima dvojno državljanstvo, njemačko i kanadsko, ali i doktorat iz studija književnosti. Usprkos tomu nikako da se okani filma, čak ni nakon petgodišnje stanke u prošlom desetljeću, kada je otvorio restoran i priznao da mu je to bilo najkreativnije razdoblje u karijeri. Nije taj entuzijazam bio dugog vijeka, već od 2022. on neumorno niže nove naslove, među kojima je svakako najuspješniji "Građanin osvetnik". Taj je stekao moćnog zaštitnika u Elonu Musku, koji ga je na 48 sati postavio na svoju platformu X pa ga je mogao skinuti tko god je poželio.

To, međutim, nije bilo sve, Musk ga je poslije uzeo u redovnu distribuciju, no nekoliko zemalja je izuzeto, poput Njemačke (tamo mu nisu htjeli dati prikazivački predikat) i Velike Britanije. Sljedeće godine "Građanin osvetnik" dobit će nastavak, jedino se ne zna hoće li Armie Hammer opet igrati glavnu ulogu jer se njegov agent o tome još nije izjasnio. Po svoj prilici ovaj put ga neće snimati u Hrvatskoj, nego vjerojatno u Americi, ali kad je Boll u pitanju, nikad ništa nije sigurno.

U svakom slučaju za Hrvatsku ga veže mnogo toga, možda i činjenica da su tu troškovi snimanja među najjeftinijima. Jedan od prvih filmova koje je snimio u nas bio je njegov kontroverzni "Auschwitz" iz 2010., dokumentarno-igrani esej koji je trebao dokazati da Nijemci nemaju pojma o strahovladi nacizma. Boll je igrao esesovca koji pazi na uhvaćene Židove, a fakturu dokumentarca opravdavale su snimke zgrada koncentracijskog logora. Sve drugo napravljeno je u nas, pa i plinske komore u kojima su stradali nesretni Židovi. Boll se izgovarao da je svrha filma ukazati na zločine na koje su Nijemci već zaboravili, a to je podvukao uključivanjem suvremene berlinske mlađarije i njihova znanja (odnosno neznanja) o neslavnoj prošlosti. Kako da i znaju kad su im filmovi poput Oscarom nagrađene "Schindlerove liste" bili kulturno udaljeni miljama.

Koliko je Židova stradalo u Auschwitzu? Dobivamo različite odgovore, od tisuću pa do milijun. Neki se doimaju dosta upućeni, ali većina kao da prepričava događaje u obližnjem disko-klubu. Boll se pobrinuo za dodatni skandal: kad je prijavio film za berlinski festival, morao je platiti kotizaciju od 135 eura, no kad je selekcijska komisija odbila film, on je sudski zatražio povrat novca. Nije ga, naravno, dobio jer se time podmiruju troškovi Berlinalea, ali uporni Nijemac uzeo je na zub direktora festivala Dietera Kosslicka, s kojim se već prije toga zakačio nekoliko puta, i nije priznavao poraz. Ipak, kotizacija mu nije vraćena, ali su barem mediji imali o čemu pisati. Premijera filma održana je u kinu na Rosa Luxemburg Platzu. Kad su se upalila svjetla, izostalo je skandiranje, no redatelj se odavno odvikao od takvih parada. Njemu su dovoljna dva-tri utjecajna poklonika, a takve naposljetku uvijek dobije.