Najveće čudo kinematografske koronasezone: Film koji je potukao sve najveće ovogodišnje hitove

Koji je najgledaniji film u regiji nakon što su kina opet započela s radom? Holivudski blockbusteri "Tenet" i "Mulan", oba s enormnom cijenom od 200 milijuna dolara? Nema veze. "Tenet" se, istina, izborio za prvo mjesto u Hrvatskoj, s razmjerno skromnih 50 tisuća gledatelja (nekad su takvi filmovi kao od šale preskakali brojku od 150 tisuća), no odmah iza njega plasirao se omladinski ljubić "Poslije svega: Sudar", čiji je budžet iznosio negdje između 10 i 15 tisuća dolara: dosad ima ukupno 33 i pol tisuće gledatelja. "Mulan"? Samo 21 tisuću gledatelja.

U Srbiji je situacija puno radikalnija, "Poslije svega: Sudar" je suvereno prvi sa 46 i pol tisuća gledatelja, dok "Tenet" zaostaje sa 37 tisuća gledatelja, a "Mulan" nije ostvario ni 30 tisuća. U Sloveniji je "Poslije svega: Sudar" također na prvom mjestu, ima 14 tisuća gledatelja, "Tenet" ih ima 13 tisuća, a "Mulan" skromnih šest tisuća. Nije to tako samo kod nas.

Recimo, u Velikoj Britaniji distributer je za "Poslije svega: Sudar" rezervirao samo pedesetak kina, i to onih na periferiji, no kad je zgranuto ustanovio da je prosječna zarada po jednoj dvorani tek nešto manja nego ona "Teneta", odmah je proširio distribuciju na 300 kina.

Utržak se, naravno, ne može mjeriti s onim "Teneta", međutim, taj ima goleme marketinške troškove dok "Poslije svega: Sudar" dobro funkcionira zahvaljujući odličnoj usmenoj predaji, koja ništa ne košta.

Dosluh s publikom

Kako je moguće da se jedan tako mali film ravnopravno bori s neusporedivo skupljim holivudskim spektaklima? Po svoj prilici zato što ima poseban, reklo bi se izravan dosluh s publikom.

"Tenet" je komplicirani filmski pogon nastao u radionici tvornice snova, s pričom u čija će skrivena značenja proniknuti tek mali broj gledatelja, dok je "Mulan" manje-više ponovio sve što je bilo i u istoimenom Disneyjevom crtiću iz 1998., samo što nas je uskratio za humor i emocije kojih je tamo bilo u izobilju. "Poslije svega: sudar" ima vjernu publiku stečenu na serijalu knjiga Anne Todd, sve upućuje na to da je to novi pandan serijalima "Sumrak saga" i "Pedeset nijansi", samo s jednom bitnom razlikom: ovaj je nastao doslovno u kućnoj radionici i tek se sada pretvara u profesionalni pogon, istina, s početničkim greškama.

Anna Todd imala je 24 godine kad je počela pisati roman (zapravo, u početku nije bila ni uvjerena da će ga završiti) inspiriran "Sumrak sagom", ponajviše prvom knjigom "Sumrak". Udala se već sa 18 godina za američkog vojnika, preselili su se iz Daytona (država Ohio) u Fort Hood u Teksasu, gdje je radila u Waffle Houseu i na odjelu za prodaju šminke. Nije studirala, ali je gutala knjige i sebe nazivala "fangirl" koja se pretvorila u autora: obožavala je grupu One Direction, osobito njezinog pjevača Harryja Stylesa, i uzela ga kao model za svog glavnog junaka Hardina Scotta, naizgled zločestog dečka koji je književno itekako obrazovan.

Upozorili su je na online pripovjedačku platformu Wattpad, tamo su anonimci poput nje slali na tisuće sinopsisa i na njih dobivali reakcije korisnika interneta. Njoj je očito dobro išlo, svaki tjedan natipkala bi jedno poglavlje na svom mobitelu, a kako se priča zahuktala, imala je sve više čitatelja. Štoviše, budući da se znalo vrijeme kad ona otprilike šalje novo poglavlje, uslijedila bi lavina protesta kad se ne bi pridržavala uobičajenog roka.

Već kad se roman bližio kraju, našla je izdavača i dobila pravog urednika koji joj je sugerirao određene izmjene, sve je to napravila i tako je nastala prva knjiga "Poslije svega", objavljena u izdanju Gallery Books, odvojka velike kompanije Simon & Schuster. Izdana je 2014., holivudski "major" Paramount odmah je otkupio filmska prava za jednu od svojih filijala, no odsad se nije više morala mučiti s mobitelom, nego je pisala na laptopu. Kao što je knjiga "Poslije svega" nastala izvan sistema, to je bio slučaj i s filmskom ekranizacijom.

Dvoje glavnih junaka ljubavni su par, iako ne idealan: on krije tajnu koja bi mogla upropastiti njihovu vezu, a ona - ime joj je Tessa Young - dosta se teško uklapa u njegovo društvo, zapravo to i ne želi.

Izbor glumaca

Dok se pripremala filmska adaptacija, Anna je marljivo nizala nove naslove, tako da je razmjerno brzo oformila trilogiju, zapravo tetralogiju, a napisala je i prednastavak priče prve knjige. Filmskim producentima ona je bila zahvalan autor, no brzo su se navikli i na to da ona stalno održava kontakt sa svojim čitateljima. Zašto se Tessa odlučila na baš takav potez? Sve je bilo podložno izmjenama ukoliko bi poklonici reagirali negativno.

Tako je bilo i s izborom glavnih glumaca, išlo se linijom najmanjeg otpora, pa su angažirani Australka Josephine Langford, mlađa sestra puno poznatije Katharine Langford (serija "Trinaest razloga", film "S ljubavlju, Simon"), i Hero Fiennes Tiffin, sin Marthe Fiennes, sestre Ralpha i Josepha Fiennesa, i direktora fotografije i redatelja Georgea Tiffina. Kako mu roditelji nisu bili u braku, zadržao je oba prezimena, a svoj proboj vjerojatno duguje poznatim ujacima, jer je u filmu "Harry Potter i Princ miješane krvi" glumio mladog Tomma Riddlea, kasnije svemoćnog Voldemorta (Ralph Fiennes).

Redatelj David Yates kune se da ga je odabrao zato što je na audiciji bio najtalentiraniji, međutim, valjda je presudilo i to što je pomalo podsjećao na ujaka Ralpha. Film je snimljen s jako skromnim budžetom, navodno 14 milijuna dolara a vjerojatno i manje, režirala ga je slabo poznata Jenny Gage, nije se odlikovao suviše inventivnim zapletom, pokradenim iz "Opasnih veza" Choderlosa de Laclosa, a da ne bi bilo optužbi za potkradanje, knjiga se spomene u dijalogu glavnih junaka.

Budući da je zarada u svjetskim kinima iznosila 70 milijuna dolara, bio je to uspješan debi, a nije bez vraga ni činjenica da je film lani u Hrvatskoj skupio 50 tisuća posjetitelja. Pitate li nekog filmskog kritičara sjećaju li se tog naslova, u većini slučajeva dobit ćete negativan odgovor. Ništa čudno, kritičari i poklonici tog serijala dva su odvojena svijeta koji se vrlo rijetko preklapaju.

Problemi s nastavkom

Kad je kritika u pitanju, prvi film je bio podnošljiv, čak i simpatičan, ali problemi su nastupili s nastavkom "Poslije svega: Sudar", iako ga je režirao puno poznatiji Roger Kumble ("Okrutne namjere" sa Sarah Michelle Gellar, "Najslađe stvorenje" s Cameron Diaz).

Tu ste stekli dojam da fabula glavinja, da nema središnjeg zapleta, a još vas je više iznerviralo to što su bez većeg razloga promijenili glumce koji igraju dva važna lika, Hardinovog oca i njegovu maćehu. U prvom filmu to su bili Peter Gallagher i Jennifer Beals (i danas je pamte po glazbenom filmu "Flashdance"), ujedno roditelji Afroamerikanca Landona (Shane Paul McGhie), Hardinova polubrata, to je nekako moglo proći jer je glumica mulatkinja (otac joj je Afroamerikanac), ali u "Poslije svega: sudar" očito je došlo do razmirica.

Ulogu oca preuzeo je Rob Estes iz serije "Melrose Place", a njegovu novu suprugu sada igra Karimah Westbrook, koja uistinu izgleda kao Afroamerikanka. Podsjetilo nas je to na sapunicu "Santa Barbara", u kojoj je u jednoj epizodi spiker najavio: "Odsad tu i tu ulogu igra ta i ta glumica". Da ne bi bilo zabune, jedan od producenata novog filma je Wattpad, ta online platforma očito ne želi prekinuti veze s Annom Todd, koja je postala njihov najuspješniji autor. Prigovarati kvaliteti njihova proizvoda zbilja nema smisla, puno je važnije što će reći golema grupacija koja se naziva "Hessa" (spoj imena Hardina i Tesse) ili "Afternatori" (po izvornom naslovu knjige "Poslije svega" - After).

Sudeći po dobrom prometu filma u kinima i na streaming platformama, oni su zadovoljni, iako mu korisnici najpopularnijeg web portala za film i televiziju nisu dali osobito visoko ocjenu - 5,4 od moguće desetke, međutim, njih se valjda ne ubraja u ciljnu grupaciju kojoj je "Poslije svega: Sudar" namijenjen. Bez obzira na pauzu izazvanu ekspanzijom koronavirusa, dva naredna filma "After We Fell" i "After Ever Happy" stići će u kina po zadanom redoslijedu, a kako će predlošci Anne Todd izgledati u filmskoj obradi, bolje je ne prognozirati.