Ovo je bio pravi “povratak u kino”, a ne ona tragikomična farsa prošlog četvrtka s filmom “Bijesan” u Branimir centru.
U srijedu uvečer u Arena centru, u najboljem zagrebačkom kinu IMAX, pet-šest minuta prije početka filma “Tenet” već se skupilo stotinjak posjetitelja, no to je bila tek najava zanimanja za novo ostvarenje u opusu Christophera Nolana, koga pamtimo po ambicioznim blockbusterima “Početak”, trilogiji “Batman” i ratnom filmu “Dunkirk”.
Ovaj put je čak i reklamni blok bio dobro koncipiran, s tri velika trailera za predstojeće atrakcije “Wonder Woman 1984”, “Black Widow” i “King’s Man: Početak” (“Mulan” je opet sveden na uzgrednu epizodu, mora da nešto s tim filmom nije u redu kad ga tako minoriziraju), a čitavo to vrijeme dvorana se popunjavala.
Nevidljiva lepeza
Prepao sam se da netko ne sjedne na prazno mjesto do mene, po pravilima ponašanja u razdoblju koronavirusa to ipak ne bi bilo dozvoljeno, no po mojoj slobodnoj procjeni ispunilo se više od dvije trećine te velike dvorane. Posve dostatno da se drugi put uvede obavezno nošenje maski, međutim, o tome neka brinu CineStar, lanac multipleksa u čijem se sklopu nalazi ovaj IMAX, i Stožer civilne zaštite grada Zagreba.
Svi smo ionako ostavili brojeve svojih mobitela pri kupnji ulaznice, tako da nas možda iznenadi neugodni poziv da je netko u dvorani ipak bio zaražen. Možda bi pametnije bilo uvesti zdravstvenu kontrolu prije ulaska u kino, ali to im je valjda suviše komplicirano.
Pustimo, međutim, koronavirus i prepustimo se “Tenetu”, dosad najbezobraznijem filmu u Nolanovoj filmografiji.
Početak mu je impresivan, odigrava se u Kijevskoj operi (to vam Nolan ne pojašnjava, nego sinopsis koji su sastavili njegovi suradnici), u koju su upali ruski teroristi. Redatelj i scenarist drsko je preokrenuo stvarna zbivanja, kada su u 2002. čečenski teroristi uletjeli u moskovski dom kulture Dubrovka i pretvorili publiku u taoce, kod njega su Rusi upali u središte ukrajinske umjetnosti, a s obzirom na kontroverze koje su pratile pokolj terorista i talaca (renomirani antirežimski novinari tvrdili su da je čitavu akciju organizirao sam Putin kako bi učvrstio svoju vlast), nije bez vraga što je napravljen taj obrat.
Scena je impresivno režirana, osobito vam se usiječe prizor u kojem ruski napadač zdrobi čizmom violinu mlade glazbenice iz orkestra, a nije loša ni inscenacija omamljivanja gledatelja plinom za uspavljivanje, kao da ih je pokrenula nevidljiva lepeza, oni ostaju u svojim stolicama i naslanjaju se jedni na druge dok polako ostaju bez svijesti.
Glavni negativac
Istodobno, u hodnicima opere vodi se pravi rat za nekakav dragocjeni high-tech artefakt, u njemu se izdvaja Afroamerikanac (poslije ćemo ga upoznati pod nadimkom Protagonist), koji u svemu tome umalo ne nastrada, jer proguta pilulu cijanida kako bi izbjegao mučenje.
To je otprilike uvod u priču koja se dalja razgranava, katkad razgovijetno, a katkad baš i ne. Nolan je takav filmaš, njega prvenstveno zanimaju impresivno koncipirani akcijski prizori i filozofsko-znanstvene postavke, a tek usput plasira informacije o fabuli koje znaju djelovati prilično zbunjujuće. Uostalom, što znači naslov “Tenet”?
Kako junaku kažu u filmu, to je riječ koja otvara mnoga prava vrata ali i poneka kriva. Nema vam druge nego konzultirati nezaobilaznu wikipediju, gdje vam objašnjavaju da je tenet jedan od principa na kojima je neka vjera ili teorija zasnovana. Nije to bog zna što, ali kad čeprkate dalje, vidjet ćete da se tu skriva štošta, a Nolan to podvlači činjenicom da je glavnom negativcu dao prezime Sator, što je pak riječ koja je nalazi u kvadratu još iz drevnih vremena, u kojem je i riječ “tenet”.
Najuzbudljiviji dio
Kad tome pridodate da se Nolan obilato koristio uslugama teorijskog fizičara Kipa Thornea, svoga suradnika iz ZF blockbustera “Interstellar”, koji mu je pomagao kako da se snađe u zavrzlamama oko pojmova vremena i kvantne fizike, znajte da ste zabrazdili u film u kojem ništa nije jednostavno. Uostalom, u jednoj od ranih scena “Teneta” mlada znanstvenica objašnjava Protagonistu: “I kad bi htio, vjeruj, nećeš ništa shvatiti.” Ako i vi usvojite taj stav, nećete imati osobitih prigovora na Nolanov film.
Naime, njegovi glavni aduti su vizualni i zvučni prosede, što u kinu kakvo je IMAX posebno dolazi do izražaja. Uostalom, sniman je IMAX-ovim kamerama, ne digitalno nego na filmskoj vrpci, a možete zamisliti kako sve to skupa izgleda na 70mm vrpci, koju imaju rijetke takve dvorane u svijetu.
Tek da spomenem, najuzbudljiviji dio filma je usporedna jurnjava četiri kamiona, koja uključuje i jedno preskakanje iz automobila u automobil, što je sve, dakako, gotovo nemoguće izvesti u stvarnosti, ali donekle možda ipak jest, jer se redatelj suzdržavao koliko je god mogao od upotrebe specijalnih efekata.
Kao i u filmu “Početak”, završnica se odigrava prostoru koji smo prije toga tek nakratko vidjeli, tamo je to bila snijegom zametena utvrda, a ovdje nekakva pustinja u kojoj se krije algoritam presudan za sudbinu svijeta. Redatelj je svjestan važnosti stalne promjene lokacija, jer što je veća raznovrsnost, gledatelj se i ne stigne pitati što se tu zapravo zbiva.
Nerazumljiv način
Vjerojatno ste pročitali ili vidjeli u trailerima da su junaci u stanju doprijeti do budućnosti, pa čak i obrnuti zbivanja unatrag, što Nolan obilato koristi. Ponekad automobil juri po cesti i izbjegava vozila koja mu dolaze ususret, no to nije zato što je pobrkao smjer nego stoga što je prešao u drugu realnost. Jedan važan lik smrtno je ranjen, treba ga vratiti unatrag kako bi mu se spasio život, što se i čini, ali na prilično nerazumljiv način.
Protagonist (glumi ga John David Wasington iz “Crnog člana KuKluxKlana” Spikea Leeja, inače sin holivudske zvijezde Denzela Washingtona) isprva pripada obavještajnoj agenciji CIA, da bi se zatim prebacio u tajnu organizaciju koja je na tragu manipulacija odmetnutog ruskog oligarha Andreja Satora (Kenneth Branagh). Pomaže mu Neil (Robert Pattinson), prilično spretan tip s puno stila. Kad Protagonistu prigovore da se u elitno društvo ne dolazi u odijelu dizajniranom u Brooks Brothersu, kakvo preferiraju činovnici višeg ranga, tako nešto se ne bi moglo dogoditi Neilu: čak i njegova casual odjeća kao da je nabavljena u najskupljim talijanskim buticima.
Modni aspekt filma je vrlo važan, jer vas Nolan upozorava da je sve u “Tenetu” vrhunska šminka, od odjeće i hrane do automobila, jahti i helikoptera. Gledatelj mora ostati bez daha svakim aspektom te spektakularne cjeline, jer jedino tako može podnijeti činjenicu da je dobar dio filma poprilično nerazgovjetan.
Likovi uskaču u priču kao da su ubačeni padobranom, kad ih pokušate smjestiti u vrijeme i prostor, Nolan oko njih isplete nekakvu intrigu koju se poslije i ne trudi objasniti. Nema druge, proslavio se niskobudžetnim filmom “Memento”, u kojem se događaji prate od kraja prema početku i obrnuto, poslije su mu povjerili skupe blockbustere u kojima se držao pravila dok je radio po poznatim predlošcima (trilogija “Batman”), ali više je držao do inovativnih dramskih premisa kakva je ona u “Početku”: radnja što se odigrava u tri razine podsvijesti od kojih svaka funkcionira po različitom vremenu, to je bilo nešto čime je zaprepastio Hollywood i napravio hit usprkos zahtjevnoj fabuli.
Još zapetljaniji “Interstellar” je također bio financijski uspješan, ali ne tako nadahnut kao “Početak”, dok je “Dunkirk” njegov najkonvencionalniji film, opsjednut linearnim pripovijedanjem tamo gdje bi više odgovarao kaos (provjerite “Vikend u Dunkirku” s Jean-Paulom Belmondom i “Okajanje” sa Saoirse Ronan i Keirom Knightley).
Ugodno iznenađenje
“Tenet” je trebao biti prostor njegove apsolutne slobode, akcijski film kakav se dosad nitko nije usudio napraviti i koji treba pogledati bar dva tri puta da se pohvataju sve dramske niti tog ambicioznog pogona. Ukoliko ni nakon ponovljenog gledanja ne shvatite puno više, bit će da se redatelj previše zaigrao: njemu bi kao partner u pisanju scenarija trebao nekakav holivudski profesionalac koji će ga prizemljiti, ali da to ne bude njegov brat Jonathan Nolan (serija “Westworld”), koji se s njim natječe u radikalnim modernističkim dosjetkama.
Glumci? John David Washington nije loš, ali je ponešto blijed kad mu se kao partneri pojave Robert Pattinson ili Kenneth Branagh. Ugodno je iznenađenje Elizabeth Debicki iz “Noćnog upravitelja” i “Udovica”, glumi otuđenu suprugu glavnog negativca, visoka je skoro dva metra i natkriljuje sve svoje partnere, ali je nevjerojatno vitka i povrh svega izvrsna glumica. U zlatno doba Hollywooda njezina bi visina bila problem, no danas ni najmanje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....