Konačno! Sve je puno bolje otkako je Bella vampirica

Za one koji su zaboravili, na kraju prvog dijela “Praskozorja”, vampir Edward Cullen ugrizao je voljenu Bellu, na rubu smrti zbog teške trudnoće, i pretvorio je u pripadnicu svoje vrste. Njezine sada crvene oči ispunile su posljednji kadar filma.

Napokon! To smo čekali otprilike osam sati, koliko su trajala četiri dosadašnja izdanja “Sumrak sage”, iako je od početka bilo jasno da Bella voli Edwarda i on nju te da je jedini način da konzumiraju svoju vezu kako spada bilo ono što se dogodilo u finalu prošlog filma. Već smo bili na rubu živaca zbog oklijevanja, koje je ekranizaciju romana pretvorilo u najsporiji i najdosadniji serijal u povijesti Hollywooda: svaka čast hordama obožavateljica, ali ako niste hipnotizirani usporenom radnjom, estetiziranim vizualnim prosedeom i zgodnim protagonistima, tu i tamo bi vam došlo da bacite u ekran čašu coca-cole ili pregršt kokica.

Čim je Bella postala vampirica, odjednom je sve krenulo nabolje. Talentirana Kristen Stewart počela je igrati suvisao lik: prošla su vremena kolutanja očima i sjete, ovo je sad cura koja se odlučno ponaša. I radnja je postala življa, jer Bellinoj kćeri Renesmee prijeti pogibelj, žele je pogubiti okrutni Volturi, vampirska loza koja stoluje u Italiji.

Drugi dio “Praskozorja” odjednom je postao globtrotterski film, jer Culleni u borbi protiv Voltura prikupljaju podršku iz čitavog svijeta. Napokon smo doznali zašto glumac kalibra Michaela Sheena nastupa u ovakvom serijalu: dosad je bio dosta blijed kao Aro, vođa Voltura, no sad mu je uloga zaokružena, nakrcana ironičnim replikama, a o tom liku ovisi i rasplet filma.

Uzgred, ironije i inače ima napretek, kao da su se filmaši za oproštaj odlučili malo podsmjehnuti serijalu, a vrhunac je kad se Jacob počne skidati pred Bellinim ocem: tata misli da je u pitanju nešto drugo, gledatelji također, a Jacob je samo želio pokazati kako izgleda kada se pretvori u vukodlaka.

Novina je i puno eksplicitnog nasilja u podugačkoj sekvenci obračuna Voltura s Cullenima: kidaju se glave, ruke i noge, spaljuju trupla, pa je čudo kako je film u Americi dobio blagi prikazivački predikat. Vjerojatno je bilo podmićivanja, što je uobičajeno kada su uspješni serijali u pitanju.

Znači li to da je završni nastavak puno bolji od prethodnika? Lakše se gleda, no do dobrog filma je dug put. Dramski motivi su krajnje proizvoljni, a cjelina bi profitirala kada bi se isjeklo 15 do 20 minuta.

Zapravo, da se oba dijela “Praskozorja” spoje u jedan, ne dulji od 110 minuta, vjerojatno bismo dobili korektan film, no tada bi zarada na kino blagajnama bila dvostruko manja. Rascjepljivanje završnog dijela Meyeričine tetralogije čista je prevara, što kod serijala o Harryju Potteru nije bio slučaj, jer su oba dijela imala dramsku logiku.

Drugi dio “Praskozorja” ne ukazuje da smo na kraju serijala, prije da je ovo samo privremena pauza. Treba još zaraditi milijune, a to se može jedino uz nove nastavake.