Povodom iznenadnog, preranog odlaska velikog hrvatskog redatelja Zrinka Ogreste u HNK-u u Zagrebu održana je komemoracija koja je okupila tugujuću obitelj, prijatelje te štovatelje djelovanja renomiranog redatelja, među kojima su i ravnateljica Drame HNK u Zagrebu Tena Štivičić, mnogi filmski i kazališni umjetnici, poput redatelja Vinka Brešana i Nebojše Slijepčevića ili pak glumaca Vedrana Mlikote, Anje Šovagović Despot, Gorana Grgića te njihova mlađeg kolege Roka Sikavice. Komemoraciji je nazočila i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, koja se nazočnima obratila prva, nakon uvodne riječi Jasne Nanut ispred Društva hrvatskih filmskih autora i producenata te kratkog filma u montaži Vladimira Gojuna, sastavljenog od scena iz Ogrestinih filmova i fotografija iz njegova profesionalnog života.
Izrazivši sućut, prije svega obitelji, ministrica je kazala kako svi dijelimo nevjericu i tugu zbog iznenadnog odlaska redatelja koji je iza sebe ostavio filmove koji su trajno obilježili hrvatsku kinematografiju, redatelja posebne “atmosfere, estetike i poetike” ovjenčanog nagradama publike i struke. Opraštamo se od plemenitog čovjeka, naglasila je Obuljen Koržinek, opisavši Ogrestu kao erudita, mirnog i staloženog čovjeka rijetke širine u promatranju društvenih procesa, duhovnog i duhovitog pojedinca. Posebno je naglasila njegovu spremnost da pruži podršku, nikad se ne gurajući u prve redove, kao i ustrajnost u poticanju ljudskosti.
O intimnijoj strani voljenog redatelja svjedočio je pak filmski redatelj i scenarist te Ogrestin dugogodišnji prijatelj Vinko Brešan. Nisu pripadali istoj generaciji, poetike su im bile različite, kao i uvjerenja, ali nešto ih je povezivalo, rekao je Brešan, istaknuvši Ogrestinu “beskrajnu ljubav prema filmu i beskompromisnu ljubav prema čovjeku”. Svaki njegov kadar pokazuje njegovo čovjekoljublje, uvjeren je Brešan.
Kada su postali prijatelji, shvatili su da su razlike efemerne, da je puno važnije ono što ih spaja, ispričao je Brešan, prisjetivši se brojnih prigoda kada su se zajedno “smijali i kukali”; među ostalim i zato što im projekti nisu prolazili na natječajima HAVC-a.
Šteta što nije više koristio humor u filmovima, radio bi dobre komedije, prokomentirao je Brešan.
Osvrnuo se i na razdoblje kada su se HAVC i tadašnji predsjednik Hribara našli pod napadom te podsjetio da je Ogresta i tada, kao osoba od integriteta, stao u obranu slobode stvaralaštva. Mladi autori danas slobodno stvaraju i zahvaljujući njemu, apostrofirao je Brešan, zaključivši da je Ogrestina smrt u hrvatskom filmu izazvala potres čiju ćemo štetu dugo sanirati.
Filmolog, komparatist i enciklopedist te glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” Bruno Kragić u svom je govoru fokus stavio na Ogrestina mnogobrojna profesionalna postignuća. Ti formalni podaci svjedoče i onome bitnome u njegovu radu, ustvrdio je Kragić, referirajući se, u kratkom pregledu Ogrestina opusa, na njegovih osam cjelovečernjih filmova: od “Krhotina” (1991.) do “Plavog cvijeta” (2021.).
Četvrti govornik, dramski pisac, scenarist, skladatelj i glazbenik Mate Matišić, s nazočnima je podijelio anegdotu vezanu za početak suradnje s Ogrestom na scenariju za film “S one strane” (2016.). Izrazio je silnu tugu zbog prijateljeva preuranjenog odlaska, oslonivši se na sjećanja na vrijeme koje je provodio u Ogrestinu društvu. Privatno ga je opisao suzdržanim i tihim u društvu, a kao profesionalca autorom nekih od najboljih filmova s kraja prošlog i početka ovog stoljeća.
Duboko dirnut i emotivan, nakon govora Matišić je na gitari odsvirao melodiju iz filma “Isprani” (1995.) koju je Ogresta, kaže, volio.
Kratki uvid u svoj odnos s Ogrestom dala je i glumica i nacionalna prvakinja Drame Ksenija Marinković, koja je također surađivala s Ogrestom.
On je znao da su prave priče one životne, kao i da filmski umjetnici ne smiju biti veći od onoga što žele ispričati i ljudi koje portretiraju, podijelila je.
Nakon glumice, o svojoj suradnji s Ogrestom govorio je montažer Josip Podvorac, koji je radio na nizu Ogrestinih filmova.
Dijelili su poseban prostor – montažu, gdje je film prolazio vatreno krštenje i gdje su zajedno tražili istinu, rekao je Podvorac, koji je Ogrestu upoznao zahvaljujući filmu “Krhotine”. U to je vrijeme redatelj radio svoje prve profesionalne korake. Bio je na stvaralačkom početku, kaže Podvorac, no nije djelovao kao početnik.
Radio je iskreno i promišljeno, uvijek čekao pravi ritam, pogled te tišinu. Slušao je i poštivao suradnike. Bio je zahtjevan, no pravedan. Izvlačio je najbolje od montažera, otkrio je Podvorac, zahvalivši mu na ukazanom povjerenju.
Antonio Nuić, koji je govorio nakon Podvorca, Ogrestu je upoznao još kao student. Kao jedan od njegovih ranih studenata, pamti kako mu je profesor vratio “lijevom rukom napisani” scenarij, kao i Ogrestin credo da se film radi punom snagom ili nikako.
Čovjeka koji mu je isprva bio profesor, a na kraju i kolega, redatelj, scenarist i profesor na ADU opisao je kao neposrednog te izravnog čovjeka karaktera, rijetku sortu.
Komemoraciju je kraju priveo Brešan, pročitavši pismo producenta Ivana Maloče, u kojem potonji piše kako je biti Ogrestin producent bio njegov privilegij.
Najveće divljenje u njemu izazivala je, otkrio je, Ogrestina vjernost vlastitoj umjetničkoj viziji, no poštovanje je plijenio i njegov karakter; karakter čovjeka kojeg zanimaju ljudi i njihove borbe, iskrene osobe koja govori bez kalkulacija i bez uljepšavanja, čija je iskrenost dječačka i rijetka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....