Kipići za film "Emilia Pérez" već su bili spremni, ali vjerojatno neće biti nagrade

Ovakav finale već se dugo ne pamti u natjecanju za Oscara. Nakon što su proglašene nominacije, "Emilia Pérez" Jacquesa Audiarda premoćno je vodila s 13 nominacija, mnogi su prognozirali da će glavna glumica Karla Sofia Gáscon zasigurno osvojiti Oscara kao prva transrodna osoba u povijesti te nagrade, međutim došlo je do naglog zaokreta. Marljivi pretraživači društvenih mreža otkrili su da je prije pet-šest godina, i nešto kasnije, kontroverzna glumica otkrila da mrzi muslimane, sprdala se s ubijenim Afroamerikancem Georgeom Floydom, a koristila je i rasističke pogrde dok je komentirala tko sve glasa za Oscara.

Teško je opisati kakav su dojam izazvale njezine uvrede, no još donedavno "Emilia Pérez" bila je stopostotni favorit za tu nagradu, međutim sada se preko noći sve promijenilo. Svejedno je li se ona prvi put oglasila 2021. ili 2024., šteta je bila nepovratna. Jacques Audiard svoju je glavnu zvijezdu nazvao samodestruktivnom i pokušao joj je onemogućiti javne istupe. Danas bi i ona dala sve da ništa od toga nije javno rekla, pokušala se, recimo, izvući sa španjolske dodjele njihove najvažnije nagrade Goya (u filmu se ionako govori španjolski, no producenti su mu Francuzi), ali za to se sada već svima fućka. Karla Sofia Gáscon malo gdje figurira kao ozbiljan kandidat i potrebno je zbilja jako puno objektivnosti da se zaborave njezine uvrede i da se ne samo film nego i njezina uloga procijene isključivo s profesionalnog stajališta.

Evo kako to izgleda u ovom trenutku. Prije je bilo top-lista po kojima "Emilia Pérez" nije sigurno dobivala Oscara, broj nominacija ne jamči i apsolutnu pobjedu, a konkurencija je bila poprilično žestoka: "Brutalist" Bradyja Corbetta je mnogima bio puno bolji film, "Anora" Seana Bakera ionako je već pobijedila Audiardovo ostvarenje u Cannesu, tu je i nastavak "Dine" koji je odlično prošao u kinima, a "Konklava" uživa najveću omiljenost kod međunarodnih kritičara. I ne samo to: jedina nagrada na koju je krajnje ozbiljno mogao računati Audiardov film bila je ona za najbolje međunarodno ostvarenje, međutim i tu je došlo do pomjeranja. Naime, i tu je u pravi plan neočekivano izbio brazilski film "Još sam uvijek ovdje" nekoć vrlo prestižnog redatelja Waltera Sallesa, čija se glavna junakinja Fernanda Torres uspjela probiti i među pet najboljih glumica. Uzgred, njezina majka Fernanda Montenegro svojedobno je bila nominirana za brazilski "Glavni kolodvor" (Central Station), koji je također režirao Salles. Svojevrsni "dark horse" među nominacijama za najbolji film je "Potpuni neznanac", biografski film o Bobu Dylanu, minus mu je što mu se glavni junak petljao u produkciju, međutim to zapravo ništa ne znači.

"Emilia Pérez" ima još jedan sloj o kojem se rijetko razglaba. To je priča o meksičkom gangsteru koji je odlučio nekim čudom promijeniti spol i nekako mu to i uspije. Što je radio prije toga, možete samo zamisliti, a kad se odlučio pokajati, ne znači da su mu i svi grijesi iz prijašnjeg razdoblja, kad je nemilice izdavao naredbe za likvidacije potpuno nevinih ljudi, zaboravljeni. Film zapravo završava kao glazbena melodrama, no gorak okus kad sažmemo sve što smo vidjeli tijekom radnje ostaje dugo i nakon što se svjetla u kinu upale. Junakovo ime je zapravo Manitas Del Monte, a to što je on zapravo odlučio postati žena, ne baš svetica, ali netko tko nema ničeg zajedničkog s ubijanjem, na vama je da procijenite jesu li mu time svi grijesi oprošteni. Je li se Karla Sofia Gáscon makar i psihološki upetljala u to vrzino kolo, na vama je da procijenite. q