Dok su se proteklih dana na Pulskom filmskom festivalu predstavljala nova ostvarenja afirmiranih hrvatskih autora, u završnici festivala prostor je pripao i generaciji koja tek ulazi u filmski svijet. Projekcija filmova mladih autora iz Pule i okolice prvotno je bila najavljena na Ambreli, no zbog lošeg vremena premještena je u Kino Valli. Ondje su predstavljeni radovi autora okupljenih oko programa Kino 15 plus, inicijative koja je tijekom četiri godine prerasla početnu ideju o privlačenju mladih u kino. Od skupine gimnazijalaca koja je snimala svoje filmove i birala filmove za svoje vršnjake nastala je povezana scena srednjoškolaca, studenata, filmaša, kritičara i glazbenika.
Snimaju jedni drugima filmove, posuđuju opremu, glume, rade kameru, ton i montažu, organiziraju projekcije i pune Kino Valli publikom. Festivalska projekcija zato za njih nije samo godišnja prigoda da pokažu nekoliko radova. Ona je trenutak u kojem se vidi da se u gradu oblikovao novi kulturni krug.
Ljudi se podržavaju
"Mislim da se događa neka priča. Renesansa je možda pretenciozna riječ kada govorimo o nekoliko filmova, ali neki pokret postoji. Ljudi se međusobno podržavaju, zajedno rade i iz godine u godinu pojavljuju se novi autori", govori Jakov Benčić, student četvrte godine filmske režije u Zagrebu i jedan od pokretača Kina 15 plus. Program mladih pulskih autora u sklopu Pulskog filmskog festivala održava se treću godinu zaredom, uvijek u njegovoj završnici. Festival im daje termin u kojem sami sastavljaju program, predstavljaju autore i odabiru radove koje žele pokazati publici. Prve godine prikazano je osam filmova mladih Puljana, prošle godine spojili su vlastite radove s filmovima drugih hrvatskih autora, dok su ove godine ponovno u središtu bile mlade pulske filmske snage.
Pred publikom su se našli filmovi Jakova Benčića, Frane Pekice, Jurja Škorića i Antonije Ferlin te radovi nastali u akademskoj produkciji i u filmskoj radionici pulske Gimnazije. Za njihove autore pojavljivanje u programu festivala ima posebno značenje. Filmovi koji su često nastajali u prijateljskim ekipama, s malo novca i mnogo improvizacije, dobili su festivalsko platno i publiku koja ih ne dolazi gledati samo zato što poznaje autore.
"Ljudi u Puli vole podržati ono što je lokalno. Grad ima filmsku kulturu, a tijekom festivala sve je dodatno u tom ozračju. Publika želi vidjeti što rade mladi iz njezina grada, pogotovo kada se filmovi bave Pulom, Istrom ili iskustvima koja prepoznaje", kaže Benčić.
Njegov film "Kolegica" u Kinu Valli imao je prvo veće javno prikazivanje. Nastao je kao akademska vježba na kraju treće godine studija režije, nominalno kao televizijski pilot, ali oblikovan kao kratki igrani film. Radnja je smještena u Zagreb krajem devedesetih, gdje troje studenata pokušava snimiti prvu hrvatsku pornografiju. Jednog od njih glumi Frane Pekica, a njegov istarski govor postaje dio komičnog identiteta filma.
"Pratimo njihove pokušaje, uspjehe i neuspjehe. Film je zamišljen kao komedija, a ovo je bilo prvo pravo veće javno prikazivanje. Tek tada zapravo vidite kako film diše izvan učionice i kako ljudi reagiraju", govori Benčić. On je u filmski svijet ušao kao gimnazijalac preko interneta. Gledao je sadržaje na YouTubeu, sam učio osnove snimanja i posuđivao opremu od pulskih produkcija. U to vrijeme, kaže, nije imao radionicu niti jasnu adresu na koju bi se mogao javiti. Danas mu je važno da Kino 15 plus mlađima pruža upravo ono što je njemu nedostajalo.
"Drago mi je da sada neki srednjoškolac koji želi snimiti film može doći do nas, pitati gdje nabaviti kameru, kako započeti ili kome pokazati ideju. Nije potrebno mnogo da bi se nešto pokrenulo. Dovoljna je jedna osoba koja razumije mlade i daje im prostor", kaže.
Takvu su ulogu u njihovu slučaju imali Kino Valli i njegova voditeljica Nataša Šimunov. Ona je prije četiri godine na filmskim kvizovima primijetila skupinu mladih koja je redovito dolazila u kino i pozvala ih da osmisle program namijenjen vršnjacima. Tako je nastao Kino 15 plus, program od mladih za mlade u kojemu oni sami biraju filmove, pišu preporuke, snimaju promotivne sadržaje i vode razgovore.
Dvaput mjesečno, najčešće subotom, prikazuju klasike, europske i američke filmove, manje poznate naslove i radove mladih pulskih autora. U početku su češće birali prepoznatljive naslove poput "Paklenog šunda", dok su se tijekom četvrte sezone okrenuli zahtjevnijem i alternativnijem programu, uključujući iranske filmove i ostvarenja do kojih publika inače teško dolazi.
"Kada netko na programu vidi nepoznat iranski film iz devedesetih, možda odmah osjeti otpor. Mi napišemo zašto nam je važan, snimimo video i damo mu osobnu preporuku. Ljudi često trebaju samo mali poticaj da uđu u kino", kaže Benčić. Da Kino 15 plus više nije samo program prikazivanja, pokazuje i priča Bartola Pekice. U film je ušao preko starijeg brata Frane, koji je godinama gledao filmove, snimao i kasnije upisao režiju. Bartola su isprva više privlačili nogomet i glazba, ali se kroz bratove projekte postupno uključio u snimanje i montažu.
Na festivalskoj projekciji predstavljen je film "Kuraja Bepo" Frane Pekice, na kojemu je Bartol surađivao, te njegov film "Refleksije". Film "Kuraja Bepo" povezan je sa Svetvinčentom, obitelji i međuljudskim odnosima, temama iz kojih Frane često crpi inspiraciju. Braća su zajedno radila i dokumentarni film "Felice" te "Tunele u pijesku", na kojima su im se pridružili Benčić i Juraj Škorić.
Osoban film
"‘Kuraja Bepo‘ vrlo je osoban film, pogotovo Frani. Polazi od Svetvinčenta, obiteljskih odnosa i ljudi koje poznajemo. Mi se u toj ekipi stalno izmjenjujemo. Netko radi kameru, netko ton, netko montira, a netko glumi", govori Bartol Pekica. Iako ne planira upisati filmsku režiju, želi ostati u blizini filma kroz filozofiju i komparativnu književnost. Njegova priča pokazuje da se pokret oko Kina 15 plus ne sastoji samo od budućih redatelja. U njemu ima mjesta za kritičare, snimatelje, montažere, glumce, organizatore i publiku koja želi o filmu razgovarati.
Najmlađi među trojicom sugovornika je Juraj Škorić, koji će na jesen krenuti u četvrti razred gimnazije. Njegov prvi film "Oda baštine" također je prikazan u Kinu Valli. Nastao je u sklopu filmske radionice pulske Gimnazije koju vodi profesor Marko Kalčić.
Škorića je filmu približio brat, koji mu je pokazivao što gledati i na koji način razmišljati o filmu. U svom prvom radu želio je dati prednost ljudskom licu i istodobno izraziti osobni odnos prema Puli.
"Čini mi se da se lice danas u filmovima često zanemaruje. Htio sam napraviti nešto osobno i kroz film pokazati kako doživljavam grad u kojem živim", govori Škorić.
Filmska radionica u Gimnaziji postala je važan izvor novih autora za Kino 15 plus. Od pet filmova u festivalskom programu, dva su nastala u akademskoj produkciji u Zagrebu, dok su tri proizašla upravo iz rada pulskih srednjoškolaca.
"Najvažnije je što smo svi uspjeli nešto dovršiti. Nismo ostali samo na idejama. Netko nas je potaknuo da napravimo konkretan rezultat i sada se taj rezultat prikazuje na festivalu", kaže Škorić.
U programu je sudjelovala i 16-godišnja Antonia Ferlin, čiji se film "Algoritam" bavi ritmom života iz kojega ljudi teško izlaze, ponavljanjem svakodnevice i traženjem promjene. Upravo ona predstavlja generaciju kojoj osnivači Kina 15 plus žele postupno predati program.
Benčić i njegovi prvi suradnici bili su gimnazijalci kada su inicijativu pokretali. Danas imaju dvadeset i više godina, studiraju u Zagrebu, Belgiji i drugim gradovima te više ne pripadaju potpuno publici od petnaest do devetnaest godina kojoj je program namijenjen.
"Kada smo počinjali, imao sam devetnaest ili dvadeset godina. Danas imam dvadeset i tri i perspektiva više nije ista. Zato pokušavamo uključiti mlađe ljude poput Antonije i prepustiti im konce. Program mora nastaviti živjeti i kada mi odemo", kaže Benčić.
Kino 15 plus danas vode Jakov Benčić, Frane Pekica, Lara Plastić, Ivan Škorić, Marika de Gravisi, Juraj Škorić, Bartol Pekica i Borna Černe. Oko njih se okuplja još šira skupina autora i suradnika. Povezali su se i s mladim glazbenicima iz grupe Freaktion, koji su nekoliko puta nastupili u njihovu programu. U isto vrijeme u Puli i Istri pojavljuju se i druge filmske ekipe. Mladi stvaraju u Vodnjanu, u srednjoškolskim radionicama i u nezavisnim produkcijama. Nekoliko godina zaredom studenti iz Istre upisuju studij režije, dok se njihovi filmovi prikazuju u Kinu Valli, u programu Pulskog filmskog festivala i na drugim festivalima.
Pulski filmski festival u toj priči nije samo kulisa. Time što mladim autorima daje prostor u vlastitom programu, omogućuje da se njihov rad vidi kao dio filmskog života grada, a ne tek kao školska vježba ili hobi. Ono što je prije četiri godine počelo kao pokušaj da se mladi vrate u kino, tijekom Pulskog filmskog festivala pokazalo se kao nešto mnogo veće. Kao pokret mladih koji više ne čeka da mu netko ponudi kulturni sadržaj, nego ga sam stvara.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....