Kako su rumunjski filmaši odbili ostati taoci svoje publike

ZAGREB - Koncem prošle godine u anketi našeg lista čak su se tri rumunjska filma našla među deset najboljih filmova desetljeća. U Hrvatskoj to nikog nije iznenadilo. Rumunjski novi val ovdje je dugo predmet ushita, pa je i poprilično imitiran, pogotovo u studentskoj produkciji.

Populistički hit

Kad sam o tome u siječnju izvijestio jednog rumunjskog kolegu, kustosa njihove kinoteke, on je bio istinski zaprepašten, da bi mi potom mailom poslao i njihovu listu najboljih rumunjskih filmova. Ispostavilo se da na njoj naslovi Mungiua, Porumboiua i Puiua ne stoje ni približno tako dobro kao kod nas. Vijest o vlastitoj važnosti do Bukurešta očito nije doprla pa rumunjska publika, kao ni hrvatska, ne voli svoje filmove. Poslovni site Film New Europe prošle je godine objavio frapantan podatak da je najgledaniji domaći film u Rumunjskoj imao samo 4400 gledatelja, a da je oštroumna i zabavna komedija “Najsretnija djevojka na svijetu” Radea Jude imala manje gledatelja nego u Zagrebu. Petodjelni omnibus “Priče iz zlatnog doba” - koji upravo igra u sklopu programa Cannes Express - nastao je 2008. s izravnom namjerom da lokalnoj publici ponudi populistički hit. Rumunji su se latili oruđa koje u Istočnoj Europi uvijek uspijeva kad želite načiniti hit: slatko-gorke nostalgije za komunizmom.

Urbane legende

Petero redatelja (Hanno Hoefer, Cristian Mungiu, Constantin Popescu, Ioana Uricaru i Razvan Marculescu), “Aminitiri din epoca de aur” snimilo je koncepcijski omnibus u kojem svaki autor pripovijeda po jednu glasovitu urbanu legendu s kraja Ceasescuove vladavine, doba koje Rumunji ironično zovu propagandnom floskulom “zlatno doba”. Autori su se držali čvrstih pravila: svaki je načinio jednu priču, a pojedinačne su epizode nepotpisane.Nama koji smo živjeli u komunizmu, dakako, svijet i mitologija “legendi iz zlatnog doba” prokleto je prepoznatljiv.

Priče cijelog istoka

Za svaku od priča možete zamisliti kako je netko prepričava ili sluša na baksi pive pred trgovinom o Veloj Luci ili Klanjcu.

Vozači koji švercaju i potkradaju poduzeće, lokalni sekretari partije, tranširanje polutki na balkonu - sve je to svijet u kojem smo nedavno živjeli, ako još ne živimo. Djelomično načinjen i zato da bi se cijeli jedan naraštaj redatelja “pokrio” reputacijom canneskog pobjednika Mungiua , “Priče iz zlatnog doba” neujednačen je kako omnibusi obično budu. Film možda i jest - kako je netko napisao - “jumanji kroz tematski park komunizma”, ali nama istočnjacima svejedno je zarazno neodoljiv.