JURICA PAVIČIĆ I ove godine bez velikih art filmova i važnih režisera

Projekcijom filma “Grand Budapest Hotel” američkog režisera Wesa Andersona u Berlinu u četvrtak počinje 64. berlinski filmski festival, najvažniji europski filmski događaj zimskog dijela godine te jedan od tri velika festivala koji oligopolski kroje art-tržište u Europi.

Džekil i Hajd

Posljednjih godina, Berlinale je bio svojevrsni festivalski džekil i hajd. Tijekom posljednjeg desetljeća i razdoblja upravljanja Dietera Kosslicka Berlinale je razvio izuzetno uspješni Europski filmski market (EFM). Berlinale među velikim festivalima i dalje prednjači po obilju naslova, otvorenosti za nekonvencionalne i eksperimentalne forme, kao i po interakciji s gradom u kojem se događa: Berlinale je jedini veliki festival gdje imate osjećaj da su u sve to uključeni i stanovnici.

Međutim, tijekom posljednjih godina Berlinale i Kossilck opravdano su kritizirani zbog prilično neuvjerljivog glavnog programa. U nezgodnom klinču između američkih predbožićnih premijera (tempiranih za Oscare) te Cannesa koji je samo tri mjeseca kasnije, Berlinale ne može računati niti na američke oskarovske art-filmove, niti na A-ligu umjetničkih režisera koji su ovisni o pariškim koprodukcijskim uredima.

Stoga su berlinski šefovi bili zadnjih godina skloni “krpati” crveni tepih osrednjom anglosaksonskom robom s makar ponekom zvijezdom te neuvjerljivim europudinzima. Ipak, kronične probleme glavnog programa Berlinale izdašno nadoknađuje beskonačnim obiljem off-programa među kojima se izdvaja najalternativniji - Forum. Taj Forum u proteklim je godinama bio i jedina ispostava preko koje je i naš film izlazio na veliku scenu (“Obrana i zaštita”, “Armin”…)

Prema najavama, čini se da će i ove godine u Berlinu puno zanimljivije biti pobočne atrakcije nego natjecateljska konkurencija. U borbi za nagrade biti će 20 filmova, među kojima četiri njemačka i tri kineska. Uz Wesa Andersona, za nagrade od Amerikanaca konkurira Richard Linklater svojim osebujnim eksperimentom “Boyhood” (filmom koji je s istim glumcima snimao 12 godina). Tu su i dvojica uvaženih veterana, Alain Resnais (“Voljeti, piti i pjevati”) te japanski meštar samurajskog filma Yoji Yamada (“Mala kuća”), kao i Peruanka Claudia Llosa koja je u Berlinu pobijedila 2008.

Cijela ‘Nimfomanka’

Izvan konkurencije, glavni berlinski program donosi “Monument Men” Georgea Clooneyja, kao i dosad neprikazanu, integralnu verziju Von Trierove “Nimfomanke”. Kad je o spektaklima riječ, ne smije se preskočiti “Snowpiercera” (Snježnu iglu), raskošni distopijski SF Korejca Bong Joon-hoa koji se događa u postapokaliptičnom vlaku tijekom futurističkog ledenog doba. Film je u Aziji bio kolosalni hit, no svjetski distributeri braća Weinstein su ga za zapadno tržište htjeli jako skratiti, što im je redatelj sudski osporio. Tako je film dospio u bunker, a u Berlinu će europsku premijeru imati vrlo stidljivo - u nezamjetnom pobočnom programu Forum.

Berlinale je uvijek jak u dokumentarnom i eksperimentalnom segmentu. Tako će festivalska publika moći vidjeti dokumentarac o Nicku Caveu (“20.000 dana na zemlji”), o Donaldu Rumsfeldu (“Neznano znano”), a Martin Scorsese u Berlin donosi kao “work in progress” svoj dokumentarac o New York Review of Books. Najneobičniji od berlinskih “doksa” je sigurno - ipak - “Jesu li visoki ljudi sretni?” Michela Gondryja koji u tom filmu medijem animacije tumači načela lingvistike. Suradnik na filmu bio je Noam Chomsky.

Prošle godine, bili smo presretni što je Berlinale u programu imao jedan hrvatski film (“Obrana i zaštita”), jednu manjinsku koprodukciju (“Krugove”) te ukupno čak tri post-yu filma. Ove godine - nažalost - nema razloga za takvo zadovoljstvo. Ni hrvatska, niti kinematografije bivše Jugoslavije nemaju u Berlinu ama baš nijedan naslov, a Hrvatska će u festivalskim programima biti prisutna samo kroz manjinske koprodukcije.

Samo Nukleus film

Ovaj put, riječ je o slovačkom dokumentarcu “Baršunasti teroristi” koji potpisuju trojica režisera: Ivan Osctrochovsky, Pavel Pekarčik i Peter Kerekes (koji je najpoznatiji po popularnom dokumentarnom hitu “Kuhanje povijesti” o vojnim kuharima). Taj film koprodukcija je nekoliko srednjoeuropskih koproducenata, među kojima je i hrvatski Nukleus film, a bavi se današnjicom negdašnjih čehoslovačkih disidenata.