Joshua Marston: Zanimala me Albanija bez bijelih kapica i feuda

ZAGREB - U glavnom programu Zagreb Film Festivala u srijedu je prikazan film “Krvna osveta”, drama koja tematizira sukob dviju obitelji između kojih je pala krv u jednom selu u sjevernoj Albaniji.

Ono što je zanimljivost “Krvne osvete” je činjenica da je ovaj albanski film na albanskom jeziku snimio američki režiser - Joshua Marston (1968). Po obrazovanju politolog, bivši novinar i ratni reporter, Marston se u svijetu filma proslavio 2004., kad je njegov film o kolumbijskoj radnici koja kao “mula” prenosi kokain u SAD “Marijo, milosti puna” postao hit i dobio niz nagrada. “Krva osveta” Marstonov je drugi film, a premijeru je imao na Berlinskom festivalu.

Nije znao jezik

Kako je došlo do toga da vi, kao Amerikanac, snimite film o krvnoj osveti u Albaniji?

- Kao i većina ljudi, bio sam iznenađen kad sam shvatio da krvna osveta i krvavi feudi postoje u zemlji koja ima mobitele i Facebook, te da i danas imate obitelji koje žive zatvorene u kući godinama da bi izbjegle odmazdu. Zapravo, htio sam da film istraži sudbinu ljudi koje na jednu stranu vuku korijeni tradicije, a s druge težnja ka modenizaciji. Zato je za mene priča o sjevernoj Albaniji bila prilika za pogled prema unutra, na univerzalno pitanje - kako se nositi s tradicijom u novim vremenima.

Kako ste uopće režirali film na jeziku koji ne govorite?

- Ono najzanimljivije u glumi događa se na neverbalnom planu, u govoru tijela. Činjenica da režiser ne zna jezik samo mu može pomoći da obrati više pažnje na podtekst.

Koliko ste poznavali Balkan prije početka rada na “Forgivness of Blood”?

- Malo. Proveo san dva tjedna u Dubrovniku 1989. kad sam kao student politologije pohađao konferenciju o nuklearnom naoružanju. Također sam bio u Sarajevu kad je moj prvi film “Marija, milosti puna” igrao na festivalu.

Krvna osveta česta je tema kulture: imamo roman Ismaila Kadarea “Prekinuti travanj”, pa film Waltera Sallesa. Vaše mišljenje o njima?

- Poznajem oba, ali od samog sam početka znao da moj film mora biti drukčiji. Mene nisu zanimali feudi, nego sudar tradicionalnog i modernog.

Imam dojam da ste pri izboru lokacija nastojali izbjeći stereotipe o Albaniji kao planinskoj zemlji gorštaka. Vaša Albanija je pitoma, zelena...

- Bilo je važno da se film ne događa u malom, zabitom selu u planini. To je tipični pristup koji sam htio izbjeći. Istodobno, nije me zanimala priča o krvnoj osveti smjestiti u grad. Bilo je važno pronaći nešto između: malu sredinu koja prolazi kroz modernizaciju.

Bez klišeja

U filmu se vidi veliki napor da se izbjegnu tipični balkanistički klišeji.

- Zanimljivo je da su tijekom audicije profesionalni glumci često izvodili uloge na taj klišeizirani način, jer su mislili da to očekujemo. Murataj bi im odmah ukazao da mi želimo nešto drugo. Rekao bi im: u ovom filmu neće biti ni tradicionalnih kapica, ni brkova. Nas zanima tradicija - recimo, tradicionalni kodeks Kanun - ali u novom kontekstu. Naravno, onda se dogodilo da se na audiciji pojavio stvarni posrednik između zavađenih obitelji koji je imao - ogromne brkove! I pokazalo se da je na ekranu bio vrlo dobar.

Koliko je problem krvne osvete još aktualan u Albaniji? Koliko znam, na Kosovu je zgasnuo osamdesetih velikim mirenjem svih zavađenih?

- Problem jenjava u onoj mjeri u kojoj Albanija i njezine institucije poput policije, škole, sudstva i medija jačaju. Sad je sigurno manje zavađenih feuda nego prije deset godina. Ali, imajte na umu da se nakon 45 godina komunizma, kad je nije bilo, krvna osveta vratila i nanovo oživjela. Ona će nestati tek kad mentalitet koji je omogućava nestane. To je teži i dulji proces.