Iako je Jolie nastojala izbjećiholivudizaciju tuđe nevolje,međutim film joj nije uspio

Zbog tog filma napale su je prvo žene Srebrenice, a potom i Milorad Dodik. Zbog njega je dospjela na crnu listu srpskih tabloida, prozivali su je i islamska zajednica i Emir Kusturica.

Nakon što je zbog tog projekta tri godine živjela u suživotu s trusnim jugoslavenskim političkim realitetom, Angelina Jolie u Berlinu je predstavila europskoj publici svoje redateljsko čedo, film “U zemlji krvi i meda”.

Na osjetljivom terenu

Film priča o mladoj Bošnjakinji Ajsi ( Zana Marjanović), slikarici iz malog bosanskog grada, koju, kad okupiraju njen grad, odvode zajedno s ostalim ženama u kamp za silovanje. Tamo susreće svog prijeratnog udvarača, mladog policajca Danijela ( Goran Kostić). Danijel, koji je i dalje zaljubljen u nju, izdvaja je od ostalih logorašica i odvodi pod svoju zaštitu. Ajsa je isprva sumnjičava prema Danijelu, no mladi par uskoro počinje bizarnu ljubavnu vezu. Na put toj “romansi” staje, međutim, Danijelov otac Nebojša ( Rade Šerbedžija), spreman na sve da spriječi sinovu vezu s “Turkinjom” “kvarne krvi”.

Već i sama vijest da jedna od najglamuroznijih holivudskih zvijezda snima film o “ljubavi logorašice i srpskog vojnika” izazvala je iritaciju s obje strane stvarne i simboličke bojišnice. Angelina Jolie očito je bila svjesna kako je teren u koji ulazi osjetljiv, pa se silno trudila da njen film ne ostavi kolonijalni dojam.

Suprotno od uvriježenog kolonijalnog Balkana planina i ovaca, imaginarijem Bosne u “Zemlji krvi i meda” dominiraju galerije, historicističke zgrade, secesijske lampe. Nastojala je po svaku cijelu izbjeći dojam holivudizacije tuđe nevolje. Sav trud da se izbjegne dojam kolonijalne bahatosti plemenit je i dobronamjeran, no ne pomaže filmu.

Slikarica i tamničar

Naime, u ljubavnu vezu mlade slikarice i njenog tamničara-ljubavnika Angelina Jolie ni jednog nas trenutka ne uspijeva uvjeriti: ona nije sociopolitički i psihološki uvjerljiva, niti scenaristički postavljena. Nije se mogla odlučiti želi li da središnja ljubavna priča bude “Romeo i Julija” ili “Noćni portir”, nije je povela ni u smjeru morbidnog sadomazohističkog klupka, ni u smjeru punokrvne melodrame.

Nije antisrpski film

Što se političkog aspekta filma tiče, borci za našu nacionalnu stvar moći će biti zadovoljni.

Film Angeline Jolie “definira agresora”, prikaz srpskih zvjerstava ne razlikuje se mnogo od onog iz hrvatskih filmova devedesetih, a u filmu se kroz lik generala Nebojše elaborira i velikosrpska mitologija, kosovski mit, memorija na ustaške masakre. Ono što razlikuje ovaj film jest to što Jolie pripadnicima srpskog kolektiviteta daje nijanse: ima ih groznih, ima ih dobrih i ima oportunista, zajedničko im je to što su se poveli za ludošću. U tom smislu, glupo je govoriti da je Jolie napravila antisrpski film, osim ako antisrpski nije govoriti o nečemu što se jučer dogodilo. No, brižljivo vagana politička korektnost nije po sebi samoj ni jedan film napravila dobrim.