PRIČA O IGRAČKAMA 4

I sentimentalna priča i napeti akcijski hit

 

Upravo je nevjerojatno kakav je put prešla Pixarova najomiljenija franšiza. Prvim filmom revolucionirala je animaciju i uvela kompjutore umjesto mukotrpnog ručnog crtanja, u drugom je inscenirala akcijski finale koga se ne bi postidjeli ni najuzbudljiviji holivudski blockbusteri, a treći je predstavio izvanredno slojevitog negativca, medvjedića Lotsa, koji kao da je stigao iz univerzuma Stanleyja Kubricka. Sjajna “četvorka”, svakako najbolji holivudski film ove godine, krajnje mudro postavlja gotovo egzistencijalna pitanja vezana uz naizgled trivijalne protagoniste.

Najprije naš omiljeni junak šerif Woody. On je taj koji će se prvi morati pomiriti s činjenicom da njegovog voljenog vlasnika Andyja više nema, potonji je poklonio njega i sve svoje igračke maloj susjedi Bonnie, kod nje im je okej, osim dvije sitnice. Curica instinktivno osjeća da to nisu njezine igračke, pa si napravi svoju vlastitu, složenac iz vilice i vunenog konca, nazove ga Viličko i od njega se ne želi odvojiti. Da stvar bude gora, Viličko ne želi da ga smatraju igračkom. Pitanje je što čini igračku – igračkom?

Tvornička izrada, izlaganje u skupim dućanima ili naprosto dječja invencija. Pokazuje se da je presudno ovo drugo. Nadalje, Woody je zadržao paranoičnu brigu za sve oko sebe, pazi kad se netko izgubio i kako će Bonnie provesti prvi dan u školi. Je li to potrebno? Očito ne, jer uskoro će dobiti veliku životnu pouku.

Nju mu donosi Bo Poo, pastirica koja se nije pojavila u “trojki”, u koju je Woody u prvom filmu bio zaljubljen, a sada je ponovno susreće u dućanu starina, u blizini luna parka gdje Bonnieina obitelj dolazi na provod. Bo Poo mu najprije objasni da je normalno da igračka mijenja vlasnike, klinci se brzo zasite i netko drugi će lutki pokloniti više pažnje nego prethodni vlasnik. Zatim, zašto bi igračka uopće imala vlasnika, zašto bi čekala na polici nekog dućana da je netko kupi, kad može biti slobodna i živjeti gdje hoće i kako hoće.

Kad mu ona obrazloži svoj svjetonazor, Woody je na sto muka, i dalje ima poriv da točno zna gdje se nalazi koja od bivših Andyjevih igračaka, brine i za Viličarka koji se netragom izgubio, a opet, ono što mu predočava Bo Poo strašno je privlačno. Posve sam siguran da će djeca kad se vrate iz kina potpuno drugim očima gledati na svoje ljubimce.

Unatoč tome što je John Lasseter, tvorac franšize, ispao iz Pixarova tima (presudili su seksualni nestašluci koje je izvodio na domjencima poduzeća), pokazalo se da ta tvrtka dobro funkcionira i bez njega. “Četvorka” je istodobno akcijski film i sentimentalna priča, bavi se temeljnim problemima kako igračaka tako i ljudi, a napeta je poput najboljeg holivudskog spektakla.

Nema tu distance koju pobuđuju neprestane pucnjave i jurnjave automobila, vezani smo za te junake od samog početka do kraja, zahvaljujući jednostavnoj dosjetci koja se zove dobra i pametna priča. Istina, nije to baš tako jednostavno, jer bi onda u Hollywoodu štancali na desetke ovakvih filmova.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. studeni 2024 14:44