I ovaj je krimić intentivan i žestok poput jedinice, a u njemu se nakratko pojavljuje i jedan hrvatski glumac i redatelj

Punih šest godina (zapravo sedam, uračuna li se i 2025.) čekali smo na nastavak žestokog krimića "Bratstvo lopova". Prvi film odigravao se u Los Angelesu, glavne uloge igrali su Gerard Butler (kao Veliki Nick O‘Brien), O‘Shea Jackson Jr. (Donny Wilson) i Pablo Schreiber (Ray Merrimen), no šteta po eventualnu franšizu, Schreiber je eliminiran u završnici kao glavni negativac, iako se ispostavilo da je Jackson Jr., isprva predstavljen samo kao vozač pljačkaške grupe, zapravo povlačio sve konce. Prvo "Bratstvo lopova" vrlo je dobro režirao Christian Gudegast, a u njemu smo doznali da su vrhunski provalnici bivši vojnici i sportaši, koji u svojim dotadašnjim profesijama više nisu vidjeli osobitu perspektivu.

Akcija na Azurnoj obali

Gerard Butler igrao je agenta FBI-a, bez njega se zbilja nije moglo u nastavku, no za nevolju on je snimao film za filmom. Kad je napokon našao slobodan termin, "Bratstvo lopova: Pantera" mogao je u produkciju, ali je Gudegast smjestio priču na Azurnu obalu i prilično zakomplicirao zbivanja koja su u prethodnom filmu bila razmjerno jednostavna. Već sam početak, u kojem protagonisti govore vrlo loš srpski, nama je izgledao luckasto, no kako drukčije kad je ovdje u pitanju obračun različitih mafija – ponajprije balkanske i talijanske – pa ste štošta morali otrpjeti. Nije baš uvjerljivo ni to da je Veliki Nick u novinama pročitao o pljački dijamanata u Europi i zaključio da je tako nešto mogao izvesti jedino Donny Wilson, koji ga je već jednom "preveslao". Željan osvete, Veliki Nick se pretvara da je napustio FBI, a kako se razveo od supruge, grca u dugovima i rado bi se pridružio novom Donnyjevom pothvatu. Začudo, gangsteri ga prihvaćaju, ipak je u FBI-u ovladao vještinama koje su njima od itekakve koristi, a Azurna obala je poprište puno opasnije od Los Angelesa. Velibor Topić (rođen u Mostaru, zvijezda hvaljenih filmova Kristijana Milića "Živi i mrtvi" i "Mrtve ribe") još se dobro uklapa u taj ambijent, a Evin Ahmad, švedska glumica kurdsko-sirijskog podrijetla, srećom vrlo malo govori srpski (igra kradljivicu koja se zove Jovanna), uglavnom komunicira na engleskom i francuskom i nameće se kao jedan od najzanimljivijih likova u filmu. Na desetak sekundi pojavljuje se i naš Dejan Aćimović, kao šef balkanske mafije, održi kraći govor i to je to. Njegov nastup je očito srezan u montaži, ali zasigurno nije jedini.

Neočekivani obrati

Zapravo, prvi dio filma je prilično fragmentaran, dok vam predstave sve lokacije i likove treba dosta vremena, pogotovo što su Velika Britanija i Kanarski otoci dočarali Azurnu obalu, no kad počne središnji i najvažniji dio, u kojem se odigrava pljačka sefova u tobožnjoj Nici, nema šanse da se požalite kako vam u kinu vrijeme sporo protječe. Pljačkaša je samo četiri-pet, a glavni im je zadatak izbjeći nadzorne kamere koje se zadržavaju ne više od deset-dvadeset sekundi na pojedinom objektu. U tim trenucima film doseže intenzitet klasičnih ostvarenja tog žanra Julesa Dassina, Jacquesa Beckera i Michaela Manna, koji se ne smanjuje ni kad je pljačka završena, štoviše slijede poprilično neočekivani obrati. Jovanna je jedini tragičan lik, a Veliki Nick i Donny nastavljaju svoja nadmetanja, koja će zasigurno biti podjednako uzbudljiva i u trećem izdanju, na koje navodno nećemo morati toliko dugo čekati.