Hrvatski redatelj nakon trijumfa u Cannesu: ‘Ne mogu biti sretniji. Evo kome sam posvetio nagradu‘

Ekipa kratkog filma "Čovjek koji nije mogao šutjeti" koji je sinoć osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratki film na 77. filmskom festivalu u Cannesu i tako postao prvi hrvatski filma sa glavnom nagradom na tom najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu, od sinoć prima čestitke. Film temeljen na istinitom događaju iz 1993., masakru u Štrpcima, koji traje 13 minuta nastao je produkciji Antitalenta. Glavnu ulogu ima Goran Bogdan, a režiju potpisuje Nebojša Slijepčević.

Čovjek koji nije mogao šutjeti

Katarinica Prpic/

- Evo javljam se iz Cannesa gdje sam prije sat vremena dobio Zlatnu palmu i ne mogu biti sretniji! To je stvarno nevjerojatan doživljaj, popeti se na pozornicu i to u večeri kada jedan George Lucas prima nagradu za životno djelo iz ruku Francisa Forda Coppole. Još mi uvijek to sve skupa zvuči malo nestvarno. No ono što je možda bitnije od toga je da sam ovu nagradu posvetio Tomi Buzovu, čovjeku koji je inspirirao ovaj film i čija će priča, jako sam sretan zbog toga, doći zahvaljujući ovoj nagradi do velikog broja gledatelja, uključujući i hrvatske gledatelje koji uskoro mogu očekivati na hrvatskim festivalima premijeru filma - izjavio je vidno presretan Nebojša Slijepčević u kratkoj video izjavi za Hrvatski audiovizualni centar.

U intervjuu kojeg je dao za Jutarnji, redatelj je, podsjetimo rekao: "Kao početnik maštao sam, valjda kao i svi, da ću jednog dana imati film u Cannesu ili na Oscarima. No već dugo mi je to nebitno, pomirio sam se odavno da se to nikad neće ostvariti. Zato mi je bilo i malo smiješno kad se to konačno dogodilo, zabavne su te male životne ironije. Danas gledam na snimanje filmova kao na veliku društvenu igru, možda mi ulazak u Cannes omogući da iduću partiju odigram na nekom malo višem nivou. Također, to je savršeni početak distribucije filma, zahvaljujući Cannesu film će biti prikazan na brojnim festivalima i vidjet će ga mnogo ljudi. Što više jedan redatelj može poželjeti? No glavna publika ovog filma nije u Francuskoj, nego u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Bosni… Puno više me zanima kako će domaća publika reagirati na film, ovaj film je rađen za njih".