Mjuzikl "Zlica" (Wicked) potukao je rekord za holivudske mjuzikle, no to i nije osobito iznenađenje u odnosu na pompu koja je okružila film.
Ponajprije, to i nije nova verzija "Čarobnjaka iz Oza", prije bi se reklo da je u pitanju politički korektna inačica, u kojoj se tumači kako je Zla vještica Zapada ni kriva ni dužna (bar ne u početku) dospjela na loš glas. Puno je čudnije da su dvije glavne junakinje, Elphaba Tropp (kasnije Zla vještica Zapada) i Galinda Upland (kasnije Glinda Dobra), portretirane krajnje netipično.
Tek prvi dio priče
Čini nam se da je Elphaba definitivno na strani Dobra, ona se buni kad se studenti na sveučilištu Shiz podsmjehuju profesoru povijesti dr. Dillamondu zato što je jarac, njoj je važnije da od njega nešto nauči, dok je navodna pozitivka Galinda (njezino ime dr. Dillamond zbog "šprahfelera" stalno izgovara Glinda, što ona naposljetku i usvoji) pomalo antipatična plavokosa ljepotica, koja se po svaku cijenu nastoji dodvoriti kolegama i profesorima.
Kad ih dekanica Madame Morrible namjerno smjesti u istu sobu, Galinda ima problema kud će sa svom svojom odjećom, no olakotna joj je okolnost što Elphaba nema gotovo ničega. Unatoč tome, Galinda se nastoji sprijateljiti s Elphabom, iako baš nije jasno zašto, možda zato da se umili profesorima, no puno toga ostaje otvoreno, budući da je ovo tek prvi dio dvodijelnog mjuzikla koji traje nevjerojatnih dva sata i 40 minuta. Tko zna kako će se priča uokviriti u drugom dijelu, zasad se čini da će Elphaba posve zasluženo dobiti svoj nadimak Zla vještica Zapada, no u ovakvim preradama nikad se ne zna.
U početku se ona čini vrlo simpatičnom, radišnom i bez predrasuda, prva staje u obranu životinja koje su predmet poruge za ostale studente, čak se povezuje s naočitim Fiyerom Tinkelaagom, navodnim Galindinim objektom simpatije, kako bi spasila plašljivog lavića, koga njihovi kolege ismijavaju.
Poseban su problem likovi odraslih, Madame Morrible i Čarobnjaka iz Oza, koji su u početku naizgled oduševljeni Elphabom i njezinim talentom, no postupno otkrivaju svoju drugu stranu. Krilate majmune spremni su koristiti kao špijune, iako već sama pomisao na to zgražava Elphabu. Smiješni šešir koji je pretvara u karikaturu ona dobiva upravo od Galinde i štoviše nosi ga s ponosom, ne sluteći da je to prvi korak u njezinoj preobrazbi u demona zla.
Dobra scenografija
Elphabu kao da nešto goni da se pretvori u nakazu kakvu je znamo iz "Čarobnjaka iz Oza", iako je u prvim scenama to simpatična mlada cura s neobičnim naočalama i, naravno, zelenom bojom kože.
Bez obzira na dužinu trajanja, film se gleda lako, ponajprije zbog razigranog "soundtracka" Stephena Schwartza i Winnie Holzman, nisu to baš pjesme koje se pamte, ali zadovoljavaju visoke standarde mjuzikla i podnose opetovana gledanja (i slušanja).
Osobito je dobra scenografija, način na koji je dočarana knjižnica sveučilišta Shiz s permanentnim krugom zbilja je ingeniozan, ako ništa drugo, studentima u njoj nikad nije dosadno.
Može li drugi dio, koji ćemo po najavi gledati narednog studenog, dosegnuti razinu prvoga? Vidjet ćemo.
Kao prvo duguje nam puno narativnih odgovora, a ukoliko ti budu zadovoljavajući, "Zlica" zaslužuje visoku mjesto u panteonu mjuzikla. q
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....