Svečanošću dodjele nagrada na kojoj se publici obratio glasoviti holivudski glumac Steve Buscemi u Splitu je u subotu navečer završen 18. Festival mediteranskog filma Split. Glavnu festivalsku nagradu u dugometražnoj kategoriji međunarodni je žiri prikazivača dodijelio španjolskom filmu "Sorda" (Gluha) redateljica Eve Libertad. Specijalno priznanje žirija u dugometražnoj mediteranskoj konkurenciji dobio je francuski film "Sulejmanova priča" redatelja Borisa Loykinea. Nagrada kratkometražnog programa "Ješke" dodijeljena je španjolskom filmu "Plava zemlja" mlade redateljice Marine Auclair March.
Film "Gluha" redateljice Libertad zasluženo je ponio festivalsku nagradu, jer je izvanredan. Riječ je o filmu koji jednoj vječnoj i sveprisutnoj temi -odnosu gluhih i onih koji čuju - pristupa suptilno, pametno i s dubinskim poznavanjem.
Redateljica Libertad film "Sorda" je snimila u suradnji s vlastitom sestrom Miriam Garlo koje je od djetinjstva gluha. Garlo u filmu i glumi glavnu ulogu. Lik koji glumi -Angela- žena je ranih srednjih godina koja je oglušila kao dijete i otad živi kao visoko funkcionalna hendikepirana osoba: slabo govori, ali čita s usana i s bližnjima komunicira znakovnim jezikom. Radio kao keramičarka i dobra je u svom poslu. Ima supružnika Hectora (Alvaro Cervantes) koji čuje. S Hectorom je u lijepoj i harmoničnoj vezi: on je naučio znakovni jezik, prema njoj je brižan i pun poštovanja. Angela je za s osobu s takvim hendikepom sjajno integrirana.
Ta idila se- međutim- namreška kad Angela zatrudni, a potom rodi. Kako je njena gluhoća nasljedna, liječnici ne mogu sa sigurnošću reći hoće li dijete čuti. Nisu to u stanju reći ni odmah po rođenju, jer su prvi testovi dvojbeni. To iščekivanje kao da rascijepi supružnike. Muž i roditelji nadaju se da dijete čuje. Kad se ispostavi da beba nije gluha, presretni su. Međutim- ne i Angela: jer, ona zna da će između nje i njenog vlastitog djeteta ostati nevidljiva koprena koju se ne može prijeći.
"Oni koji ne čuju i oni koji čuju su u osnovi dvije različite kulture", rekla je video najavi španjolska autorica. U filmu se to i vidi. Gluhi- pa i Angela- najkomfornije se osjećaju u društvu gluhih s kojima nesputano čavrljaju gestikulacijom ne sumnjajući hoće li biti shvaćeni. Oni koji čuju u tom su društvu isključeni, bilo zato što ne govore gluhonijemi jezik ili zato što im je zamorno pratiti brzu i intenzivnu konverzaciju znakovima. To vrijedi i za slušno zdravo dijete jedne od njenih gluhih prijateljica. Sami gluhi- pak- u društvenim situacijama nailaze na kojekakve prepreke, uključujući i one o kojima mi zdravog sluha ni ne razmišljamo. Upravo te situacije su ono što "Sorda" minuciozno rekonstruira.
U društvu gluhih i oni koji to nisu, osoba koja čuje spontano se počne obraćati ne-gluhom, ignorirajući gluhog kao da je malouman. U trgovinama slušnih pomagala najčešće rade ljudi koji ne znaju znakovni jezik. Gluhi ne može pratiti s usana konverzaciju ako ljudi govore istovremeno ili su u velikoj grupi. Tijekom poroda ili bolničkog zahvata gluha osoba ne može čitati s usana jer bolničko osoblje dakako nosi maske. Suprug teško može pri porodu prenositi upute babica znakovnim jezikom dok se žena grči. Gluha majka ne čuje plač vlastitog djeteta koje je gladno. Do neke je mjere isključena iz dijelova podizanja djeteta, kao što je čitanje slikovnice ili pjevušenje uspavanke. Kad dijete odrasta, prva je izgovorena riječ obično znak za slavlje, prelazak iz jednog svijeta u drugi. Za Angelu je to udarac. Njeno dijete postaje dio svijeta govorećih iz kojeg je ona sama isključena, između nje i mesa njenog mesa postojat će naoko nepremostiv jaz. Budući da on uvijek će se bolje osjećati u ambijentu slušajući, ona u ambijentu gluhih kao što je ona. Angelu sve to onespokojava, a poljulja i njen odnos s mužem koji je doživljava kao egoističnu. Redateljica Libertad tu ljudsku dramu dočarava s minucioznošću nekog tko o temi s kojom se bavi zna sve. Istodobno, film je suptilan i lišen svake plakatnost. Ljudi s kojima se Libertad bavi u osnovi su dobronamjerni, uviđavni i civilizirani pa se pukotine zakrpe. No- dok gleda film čovjek mora pomisliti: ako je Angeli koja je dobro integrirana i okružena ljubavlju tako zeznuto, kako je tek onima koji to nemaju? "Sorda" je film koji doista otvara oči i dao je dušu za društveno-aktivističke projekcije. U Splitu je- inače- film i prikazan s titlovima za gluhonijeme.
Dobitnik druge nagrade- "Sulejmanova priča"- u Split je stigao s lanjskog Cannesa gdje je dobio dvije nagrade -žirija i kritike- u programu Certain regard. Film prati afričkog azilanta (Abou Sangare) koji na pariškim ulicama razvozi na biciklu dostavu dok čeka razrješenje svog viznog statusa. Kako se približava trenutak odluke, Souleyman je u sve većem škripcu, razapet između dugova koje mora vratiti, bitke s administracijom i uokolo sveprisutnog kriminala. Mora bajati i lagati ne bi li pospješio aplikaciju, zaraditi za život, a oni koji ga izrabljuju često su upravo afrički zemljaci koji su viši od njega u hranidbenom lancu. Sam Sangare je inače automehaničar iz Amiensa kojem je "Sulejmanova priča" prva glumačka uloga, a za nju je dobio nagradu u Cannesu i francuskog Oscara- nagradu Cesar.
Splitski festival završio je u subotu projekcijom filma "Plitka priča o piscu koji e odlučio pisati o serijskom ubojici" tursko-američkog režisera Tolge Karaçelika. Film su u Splitu predstavili režiser Karaçelik i glavni glumac, holivudska legenda Steve Buscemi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....