Filipinka Martika Ramirez Escobar morala bi sa svojim nevjerojatnim filmom svakako gostovati u nas, imamo dovoljno festivala

Ukoliko ste imali prilike pogledati filipinski film "Leonor neće nikad umrijeti" (upravo se prikazuje u Velikoj Britaniji), možda vas je podsjetio na ovogodišnjeg oskarovca "Sve u isto vrijeme". I ovo je neka vrsta meta komedije-trilera s elementima fantastike, jedino što je u središtu zbivanja sedamdeset i nešto godišnja filmašica čija je karijera već dugo u mirovanju. Stjecajem okolnosti iskopala je svoj stari nedovršeni scenarij nadajući se da bi mogao pobijediti na upravo raspisanom natječaju, no kad je počela raditi na njemu, upravo tada susjed je u bijesu na ženu koja se ne odvaja od sapunica izbacio televizor kroz prozor i taj je pogodio staru gospođu u glavu. Ona je pala u komu, ali gledatelj prati njezino besvjesno stanje, u kojem se nedovršeni scenarij pretvara u stvarnost, samo što ga ona dotjeruje, ovisno o okolnostima. Svega tu ima, još od samog početka nju poput duha prati njezin pokojni sin, on je providan i samo ga majka može vidjeti, ali ga je u scenariju uskrsnula kao mladog, naočitog radnika na građevini, koji spašava djevojke u nevolji.

Tek da se zna, 30-godišnja redateljica Martika Ramirez Escobar nikog nije oponašala, njezin film prikazan je u Americi prije no "Sve u isto vrijeme", još u siječnju prošle godine na festivalu u Sundanceu, a produkcija – zajedno s pisanjem scenarija – trajala je punih osam godina. U nekim trenucima ona je već htjela odustati, no imala je uporne producente koji su je tjerali da završi film. Naposljetku je morala prodati automobil kako bi platila dio post produkcije i tada je dobila poziv iz Sundancea, koji je u prvi mah htjela odbiti, jer su tražili 60 dolara tzv. kotizacije, no posudila je novac i ipak prijavila film, koji je tamo prošao odlično, jer je dobio posebnu nagradu žirija za svjež kreativni pristup. Prikazan je čak i u američkim kinima, ali bez osobita uspjeha, jer tko bi gledao film o snoviđenjima starice, pa bez obzira koliko vitalne. Ipak, etiketa Sundancea značila je puno, tako da su film pozivali sa svih strana, a dobio je i britansku distribuciju, gdje su u uglednom The Guardianu napravili veliki portret redateljice. Naljutila se kad su je nazvali "vrućom mladom filmašicom", dovoljno je da je smatraju novom nadom svjetske kinematografije.

Da biste stavili njezinu "Leonor" (igra je kazališna glumica Sheila Francisco) u primjereni kontekst, morate ponešto znati o filipinskoj kinematografiji, koja je procvjetala još tridesetih godina. donekle zaustavljena japanskom okupacijom, ali se opet razgranala šezdesetih i sedamdesetih godina. Danas je znaju po filmašima kao što su socijalno provokativni Lino Brocka, Brillante Mendoza, nagrađen Zlatnom palmom za režiju u Cannesu ("Kinatay"), i majstor "sporog filma" Lav Diaz, no tada su Filipini bili carstvo žanrovskog filma, pogotovo akcića, njihov prvak je bio Cirio H. Santiago, koji je blisko surađivao s holivudskim kraljem B-filma Rogerom Cormanom, na setu njegovih filmova kalili su se Jonathan Demme, Joe Dante i Carl Franklin, a Quentin Tarantino posebno je cijenio njegov žestoki triler "Gola osveta". Uostalom, Francis Ford Coppola dočarao je Vijetnam u "Apokalipsi danas" upravo na Filipinima, pa se Santiago, poučen njegovim primjerom, donekle specijalizirao i za vijetnamske ratne trilere.

Upravo to žanrovsko obilje izvire iz filma "Leonor neće nikad umrijeti". Redateljica je to akcijsko blago gledala na televiziji i videu, ali ono je krajnje osebujno ugrađeno u njezinu priču. Za njezinu junakinju svakodnevica su ulice pune gangstera i njihovih plaćenika, oni nesmiljeno zlostavljaju prolaznike, a u noćnim klubovima su strahovlada, no kako Leonor vodi konce priče, puno toga završava drukčije nego u tim filmovima. Inače, za postariju protagonisticu odlučila se i stoga što je kreativni motor u njezinoj obitelji bila baka Hedy, koja je izmišljala priče i izrezivala figure od papira, tako da se djevojčica od nje nije odvajala.

Martika Ramirez Escobar morala bi sa svojim nevjerojatnim filmom svakako gostovati u nas, imamo dovoljno festivala, a ne može se reći da uvijek prikazuju vrh svjetske produkcije. "Leonor ne želi umrijeti" to svakako jest i nadam se da će neki od njihovih selektora poslušati moj savjet.