PIŠE H. SAMARŽIJA

Esej o najboljem filmu protekle godine: Lydia Tár protiv političke korektnosti

 Image Capital Pictures/Film Stills/Profimedia/Image Capital Pictures/film Stills/profimedia
Predvidljivo je bilo zgražanje lijeve kritike nad navodnom ideološkom relativizacijom napastovanja u odnosima nejednake moći

Nedvojbeno najbolji film protekle godine – neovisno o tome čiji će film i kakve stereotipne uloge Akademija uistinu ovjenčati zlatnim kipićem – utegnuta je drama redatelja Todda Fielda nošena ledenom izvedbom izuzetne Cate Blanchett, koja se ulozi naslovne dirigentice Lydije Tár posvetila svakom uvježbanom glumačkom kapilarom.

Lydiju Tár – u prvim prizorima filma koji nas svojim majstorskim kadriranjem nutka da pozornost posvetimo svakom detalju scenografije i dijaloga, jer će Čehovljev pištolj u prvom činu olako ovješen o zid jamačno okinuti – tijekom intervjua s New Yorkerom upoznajemo kao robotski kontrolirano utjelovljenje profesionalne izvrsnosti.

Nakon briljantno dovršenog studija dirigiranja,...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 05:10