FESTIVAL NOVOG FILMA

Dvadeset i tri minute poratnih snimaka Splita, Rijeke, Zagreba

Od prizora koji se pojavio na platnu lecnuli bi se vjerojatno u jednakoj mjeri i tvrdi ljevičari i tvrdi katolici. Prizor se događa neposredno nakon rata, na Jelačić placu. Spomenik banu još je tu, a na trgu se odvija nekakva manifestacija omladine.

Mladići i djevojke defiliraju u narodnim nošnjama i uniformama, nebrojena svjetina aplaudira, a tu je naravno i svečana loža. Njen sastav je blago rečeno bizaran: jedan do drugog tu su Vladimir Bakarić i Alojzije Stepinac, odmah do njih sovjetski maršal Tolbuhin i pravoslavno svećenstvo, a budući blaženik Stepinac promatra defile euforične omladine s ukočenim osmijehom.

Ovaj prizor je najzanimljiviji dio dokumentarnog materijala poslijeratnog splitskog snimatelja Antonija Perajice koji je prvi put prikazan u ponedjeljak u okviru Međunarodnog festivala novog filma u Splitu.

Unuka Ana

Antonio Perajica bio je popularni gradski fotograf s radnjom točno na Peristilu, a čak i među onima koji su ga poznavali malo je njih znalo da je Perajica 1944./5. bio službeni snimatelj 1. proleterske brigade, odnosno 4. korpusa Jugoslavenske armije. Veći dio Perajičinih ratnih snimaka je propao ili poslije rata oduzet, a snimateljeva unuka Ana pronašla je, kompilirala i uredila spašenih 23 minuta materijala.

Oni su na MFNF prikazani pod naslovom “Čuvaj film!” O Perajičinim ratnim snimcima u Splitu se stvorio gotovo pa svojevrsni urbani mit, pa nije čudo da je kinoteka Zlatna vrata bila u ponedjeljak prekrcana, a ljudi su stajali i na nogama. Sam materijal, međutim, ipak je manje senzacionalan nego što se možda očekivalo.

Perajica je s partizanima ušao u Trst, no taj materijal nažalost nije sačuvan. Ono što smo vidjeli su snimke poratne Rijeke, Postojne, Senja, Kornata, Šibenika i Splita te javnih skupova u Zagrebu. Snimci uglavnom prikazuju parade i masovke, prirodne ljepote te nepregledne ruševine, među kojima i srušeno kupalište Bačvice, pogođeno direktno savezničkom bombom.

Uobičajena smjesa

U ponedjeljak je prikazan i, za ovaj festival uobičajena smjesa kratkih i eksperimentalnih naslova, dokumentaristike te atipičnih (često posve marginalnih) igranih naslova. Najbolji su dojam ostavila dva dokumentarca. “Die Lage” (Stanje) Nijemca Thomasa Heisea duhovit je i vizualno intrgantan film koji prati naličje papina posjeta istočnonjemačkom gradiću Erfurtu. Heiseova pažnja usmjerena je na organizacijski “back stage” manifestacije: aerodromsko osoblje, policiju, snajperiste, tehničare, bolničare, redare.

Drugi razmjerno zanimljivi “doks” programa bio je “Suočavanje sa životinjama” nizozemskog autora Jana Van Ijkena.

Doslovno ali dojmljivo

Van Ijken u filmu prikazuje ljudski tretman životinja u suvremenoj Europi, od ljesova i pogreba za kućne ljubimce, preko eksperimentalnih operacija srca na svinjama, pa do farmi gdje pilići žive kao u konclogoru.

Ta ironija - da jedne životinje tretiramo poput ljudi, a druge zatočujemo i ubijamo u anonimnosti - Van Ijken je poantirao pomalo pedagoški doslovno, no vizualno dojmljivo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 06:52