DOPUNSKA NASTAVA Spoj crnog humora, dobrih glumačkih epizoda i poigravanja napetošću

Što, zapravo, znači naslov “Dopunska nastava”? U trećem filmu Ivana Gorana Viteza (prva dva su “Šuma summarum” i “Narodni heroj Ljiljan Vidić”) glavnina radnje odigrava se u osnovnoj školi, međutim, nema tamo dopunskih satova, barem ih se ne spominje.

Možda se to odnosi na bijesnog oca Vladu Mladinića (Milivoj Beader), koji je najprije ljubazno došao zamoliti upravu škole da njegova devetogodišnja kći Ana (debitantica Frida Jakšić) provede rođendan s njim, ali je hladno otpiljen, istina, iz razumljivih razloga. Razveden je, a skrbništvo nad djetetom ima bivša supruga Ida (Marina Kostelac): da se na vrijeme dogovorio s njom, možda ne bi bilo kaosa koji je u trenu eskalirao.

Razigrani Königsknecht

Vlado je, naime, otišao kući po pušku s kojom ide u lov; da sve ne bi ispalo suviše agresivno, ponio je sa sobom rođendansku tortu (još prije joj je kupio igračku za djevojčice), upao u kćerin razred i napravio rusvaj. Dopunska nastava? Ona bi klincima itekako trebala, jer već na nekoliko Vladinih, ne osobito teških pitanja uopće ne znaju odgovoriti. Ima njih još kojima bi trebala dopunska nastava, na primjer, tamošnjem gradonačelniku (razigrani Željko Königsknecht), kojeg uznemiruju skori izbori, ali se zlurado veseli činjenici da je Ida mlađa sestra njegova protukandidata (Vili Matula).

Naravno, ne trebaju njemu dodatni satovi u političkim podvalama, tu je on majstor, ali zgranete se do kojih je granica spreman ići kako bi dobio izbore. Možda bi našim političarima zbilja trebala svojevrsna potvrda moralne podobnosti, na što mnogu upozoravaju. Uostalom, prije nego što je Vlado upao u kćerkin razred, gradonačelnik je bio na mjestu događaja, ali da bi otvorio novu sportsku dvoranu, financiranu iz gradskog proračuna. Ni to nije palo s neba, upraviteljica škole je njegova stranačka kolegica, a podvalu odmah raskrinka Goran Varga (Filip Eldan), urednik portala www.lokalno.hr, no srećom ga vrlo brzo ušutkaju.

Hrvatska u malom

Gdje se sve to zbiva? U nekom gradiću pokraj Zagreba, poput Velike Gorice (tamo se uistinu i snimalo), koji je zapravo Hrvatska u malom. Šef policije (Darko Janeš) je pijanac, s podužim popisom gadnih izgreda, pogotovo kad je u neuračunljivom stanju za volanom. Imaju oni relativno kompetentne čuvare reda i zakona, recimo, mladi policajac Ozren (Marko Cindrić) čak je i osobno zainteresiran da se drama u školi što prije riješi, jer mu je supruga trudna, a sin (još jedan vrlo solidan mali debitant - Franko Pavičić) u istom je razredu s vršnjakinjom Anom, čiji otac upravo maltretira djecu.

Klinac je pritom i bezobrazan, pa treba vrlo malo da Vlado potpuno ne izgubi živce.

Mnogima bi se moglo prigovoriti da prekoračuju svoje ovlasti, međutim, gradonačelnik je poseban slučaj. Najprije poziva interventnu policiju, koja bi vjerojatno vrlo lako izašla na kraj s Vladom, ali pokvarenom političaru to, zapravo, nije u interesu. Radije bi on da se neovlašteni upad u školu pretvori u nacionalnu tragediju i da tu vlast intervenira kako se samo poželjeti može. Zato se potajno osloni na bivšeg branitelja Abida (Zlatan Zuhrić-Zuhra), koji radi na crno i ima mračnu ekipu, spremnu na sve, pa i na ubojstvo djece. Bi li se takvo nešto moglo dogoditi u Zagrebu? Prema svemu sudeći da, samo što nikad ne bismo doznali tko je koga angažirao i tko, zapravo, povlači konce.

Učiteljica Zrinka

U “Dopunskoj nastavi” ima jako malo pozitivaca, nepodnošljive su, recimo, majke zarobljene djece, koje bi najradije za sve okrivile Idu zato što se razvela od Vlade i napravila ga neuračunljivim. Naizgled bi nam Goran, urednik nezavisnog portala, trebao imponirati jer želi raskrinkati vlast, no ubrzo shvatimo da je tip proračunat kao i političari protiv kojih se ustremio. Uostalom, takvih primjera imamo napretek danas u hrvatskim medijima.

Jedini kojima nemamo što prigovoriti su učiteljica Zrinka (Anita Matić Delić), koja ostaje uz djecu i kad se nikome od njih, pa ni njoj, ne piše dobro, a posebno je zanimljiv lik domara Drage (Zlatko Burić najbolji je glumac u filmu), koji očito jako dobro zna Abida: no dok je potonjeg, da tako kažemo, progutala “mračna strana Sile”, Drago se zadovoljio najnižom mogućom funkcijom u društvenoj hijerarhiji, no kad zatreba, superiorniji je onima opremljenim najmodernijim naoružanjem.

Dok gledate “Dopunsku nastavu”, mora vas impresionirati broj glumaca i lokacija, koje Ivan Goran Vitez vrlo vješto dramski raspoređuje. Uostalom, ni prethodna ostvarenja nisu mu baš bila minimalistička, međutim, ovdje je postigao zavidan spoj njemu omiljenog crnog humora, vrlo dobrog rada s glumcima (teško je i nabrajati vrlo dobre epizode, ima ih bar desetak) i spretnog poigravanja napetošću.

Kako je kod tog redatelja čest slučaj, u tom obilju on se donekle i izgubi, recimo, zbilja mu nije trebalo spominjanje Angele Merkel i komentiranja aktualne političke situacije, jer je ionako sve već izrečeno ili naznačeno u podtekstu, no ta petljanja lako ćete mu oprostiti. To je svakako najambicioznije režiran film ovogodišnjeg pulskog festivala i prava je šteta što mu nisu udijelili bar neku od važnijih nagrada, jer ih je zbilja zaslužio.