PRVI OSCAR ZA NAJVEĆU HOLIVUDSKU ZVIJEZDU Kao da je Iñárritu iščistio s njega dvadeset godina loše manire i ponovo pokazao - dobrog glumca

Nakon dvadeset i pet godina karijere, od kojih je dvadeset proveo kao najveća holivudska zvijezda, nakon četiri nominacije za potpuno pogrešne filmove, te nakon što je prošao dugi put od tinejdžerske zvjezdice do zrelog dramskog glumca, Leonardo DiCaprio osvojio je u ponedjeljak u losanđeleskom Dolby Theatreu svog prvog Oscara.

Čovjek koji je u najmanju ruku još od “Titanica” najveća holivudska zvijezda tako je prvi put dobio priznanje koje se neraskidivo povezuje uz holivudski “stardom”. Svog prvog Oscara - treba reći - DiCaprio je dobio zasluženo. No - dobio ga je dijelom i zato što je “Povratnik” sasvim drukčiji film, a uloga u tom filmu sasvim drukčija uloga od onih koje već desetljećima glumi.

Umjetnička obitelj

Leonardo DiCaprio rođen je 1974. u Los Angelesu, u umjetničkoj obitelji (otac mu je bio neovisni strip izdavač). Glumačku karijeru otpočeo je još kao predškolac, a ozbiljno se proslavio prije punoljetnosti. Početkom devedesetih nanizao je seriju uspješnih filmova u kojima je glumio drukčije i neprilagođene tinejdžere. U “This Boy’s Life” (1993. Michael Caton-Jones) glumi plahog tinejdžera kojeg kinji kruti očuh, u “Što muči Gilberta Grapea” (1993, Lasse Hallström) adolescenta sa smetnjama u razvoju, a u “Dnevnicima košarkaša” (1995, Scott Kalvert) tinejdžerskog sportaša koji se zakači na heroin. Te uloge rano će definirati DiCapriovu glumačku nišu. Rano postaje glumac za prestižnije holivudske drame, često književne adaptacije. U tim filmovima glumi likove ekscentrika, obilježenih i drukčijih, redatelji koriste njegove transformacijske sposobnosti, a kao glumcu glavni će mu adut biti ekstrovertna ekspresivnost i facijalna izražajnost. Prije dvadesete godine života, DiCaprio je već postao “sam svoj žanr”, što za njega možda i nije bilo dobro.

To je trenutak kad DiCaprio snima film koji neće promijeniti samo njegovu karijeru, nego i Hollywood. Riječ je dakako o “Titanicu” (1997.) Jamesa Camerona, filmu koji će postati najkomercijalniji film svih vremena te osvojiti rekordnih jedanaest Oscara. Uloga u tom filmu DiCaprija će od uvažavanog mladca iz holivudskih art-drama preobraziti u superzvijezdu kakvoj u Hollywoodu nema ravne. S tim novim statusom DiCaprio će se već iduće godine samoironijski narugati u filmu “Celebrity” Woodyja Allena.

U narednom razdoblju, DiCaprio će karijeru u dobroj mjeri vezati uz onu redatelja Martina Scorsesea, s kojim će od 2002. do 2013. snimiti pet filmova (“Bande New Yorka”, “Avijatičar”, “Pokojni”, “Shutter Island”, “Vuk s Wall Streeta”). Za te će filmove dobiti dva Zlatna globusa i dvaput biti nominiran za Oscara, a filmovi će zgrnuti ukupno 32 nominacije za Oscara. Nitko se tu sigurno ne može požaliti da je loše prošao - no, osobno se ne mogu oteti dojmu da ta kreativna suradnja ni jednom ni drugom nije pomogla.

Suradnja sa Scorseseom

DiCaprio je počeo surađivati sa Scorseseom u trenutku kad ovaj nekoć vrsni režiser ulazi u fazu ekstrovertne grandomanije, te snima skupe, nefokusirane filmove pune ekscesne razmetljivosti. DiCaprio se sa svojom ekscentričnim tehnicizmom i vulkanskim temperamentom uklapao u taj stil. Njega samog, pak, to je kao glumca odvelo na pogrešan put. Jedan vrlo dobri glumac pretvorio se u stroj za utjelovljivanje pustopašnih čudaka “većih od života”. Srećom, nisu sve DiCapriove uloge u tom razdoblju bile takve. U “Revolutionary Road” (2008) uspješno će odglumiti frustriranog korporativnog činovnika koji fantazira o umjetničkoj karijeri, u “J. Edgaru” Clinta Eastwooda (2011) glumi krajnjeg konzervativca, a istodobno prikrivenog geja J. Edgar Hoovera, a briljirat će i u Tarantinovom “Odbjeglom Djangu” u epizodnoj ulozi rasističkog plantažera.

Ekstrovertni likovi

Za Oscara je prvi put bio nominiran kad je imao 19 godina, za “Što muči Gilberta Grapea“. Paradoks je da je tada bio i najbliži tome da ga doista dobije. Nakon toga nominiran je još triput, za posve krive filmove: “Avijatičara”, “Krvavi dijamant” i “Vuka s Wall Streeta”. U “Krvavom dijamantu” vješto je svladao rodezijski akcent i solidno odglumio ulogu u ne odviše bitnom filmu. “Avijatičar” i “Vuk s Wall Streeta” bili su upravo primjer one vrste stranputice na kojoj su se našli i DiCaprio i Scorsese.

Sada je DiCaprio konačno dobio Oscara iz petog pokušaja. Dobio ga je za “Povratnika” Alejandra Gonzáleza Iñárritua, film u kojem glumi ulogu koja je stubokom oprečna svemu onome što je dvadeset godina radio.

Dok su ga dosad karakterizirale uloge ekstrovertne gestualnosti, DiCaprio u “Povratniku” glumi lik koji je fizički zauzet golim, praktičnim radnjama poput borbe, lova, plivanja, veranja. Dok je dosad uvijek glumio likove koji su bili dinamični agens radnje, sad glumi lik kojem se sve pasivno događa, te samo nastoji preživjeti. Dok ga je dosad karakterizirala prštava glagoljivost, u „Povratniku“ gotovo da nema dijaloga. Najveći dio filma nijemo promatra i upija, a izvanjski svijet reflektira se na njegovim skamenjenim krupnim planovima. Kao da je Iñárritu iščistio s DiCaprija dvadeset godina loše manire i ponovo ga pokazao kao ono što on zapravo i jest - dobrog glumca.