DOBRA GODINA FILMA IZ REGIJE

Matanićev ‘Zvizdan’ i mađarski ‘Saulov sin’ pokorili su i balkanski Cannes

Pula, 250715.Dodjelom Zlatnih Arena zavrsen je 62. pulski filmski festival. Uvjerljivi pobjednik festivala je film Zvizdan Dalibora Matanica koji je osvojio cak 6 zlatnih Arena.Na fotografiji: Dalibor Matanic.Foto: Danijela Peracic / CROPIX
 Danijela Peračić / CROPIX
Žiri, u kojem je i Zrinka Cvitešić, imat će lijepih briga: ali neće pogriješiti dadu li Srce Sarajeva nekom od spomenutih naslova

Otkad je početkom prošlog desetljeća uveo regionalne natjecateljske konkurencije i specijalizirao se kao “mali balkanski Cannes”, Sarajevo Film Festival prolazio je bolje i lošije godine, pod ruku s oscilacijama produkcije u “regionu” koji je - kako su godine tekle - bio sve širi. Ako je bilo sezona kad su sarajevski selektori morali gratati žlicom dno lonca ne bi li u filmskoj okolici našli makar što suvislo, ove godine - na sreću - nije bilo tih briga. Filmska 2015. bila je neponovljivo dobra godina za balkanski film.

Filmovi iz JI Europe

Samo u Cannesu u raznim je programima igralo sedam filmova iz jugoistočne Europe (tri rumunjska, po jedan mađarski, srpski, turski i hrvatski), a četiri među njima dobili su nagrade. Doda li se tomu zanimljiv paket austrijskih filmova s Berlina, ispada da se samo s najvećih festivala mogao sastaviti natjecateljski program koji bi bio najjači u sarajevskoj povijesti. To je, manje-više, ono što je sarajevska ekipa na koncu i napravila. Sačinili su igrani program od deset naslova u kojem nije bilo mnogo iznenađenja, koji je bio ujednačen i jak te nije - kao prethodnih godina - ostavljao dojam početničkog talent contesta. Istodobno, taj program imao je samo jednu manu: bio je predvidiv i nije donio mnogo novoga.

U tom programu očekivani vrh bili su filmovi koje je Sarajevo repriziralo s Cannesa, među kojima i hrvatski predstavnik u konkurenciji, Matanićev “Zvizdan”. Među tim filmovima svakako se izdvaja “Saulov sin”, film mađarskog debitanta Lászla Nemesa, drama ambijentirana u konc-logor koja je u Cannesu u natjecateljskom programu osvojila grand prix (drugu nagradu) te koji bi - ne bude li velikih iznenađenja - i u Sarajevu vjerojatno trebao dobiti neku od važnih nagrada. Nemesov film o židovskim radnicima koji u konclogoru opslužuju plinske komore čista je esencija jeze, ujedno i redateljska bravura prvog reda, film sačinjen mahom od izrazito dugih, dinamičnih kadrova i usko kadriranih bliskih/krupnih planova koji tek zvukovima sugeriraju okolni užas. “Saulov sin” svakako je film koji ne nalikuje ničem što ste vidjeli. I dok je “Saulov sin” vjerojatno najbolji film konkurencije, film koji je sarajevska publika dočekala s možda najviše simpatija bio je turski “Mustang” mlade redateljice Deniz Gamze Ergüven. Smješten u crnomorsku regiju oko Trabzona, film turske redateljice prati neobično kućanstvo: snošljiva baka i konzervativni ujak odgajaju pet unuka/nećakinja.

Blagajnica i Duh Sveti

Pet cura različite je dobi, no zajedničko im je da su sve divljakuše i samosvjesne. Obiteljski dril, međutim, slama jednu po jednu tjerajući ih na dogovorena vjenčanja, sve dok posljednja od njih ne smisli plan za bijeg. I u bosanskom društvu konzervativni islam ima sve veću ulogu, a stečevine su modernizacije i tamo, kao i u Hrvatskoj, dosta načete, pa nije čudo da je “Mustang” zainteresirao publiku. Film ima vrlina: duhovit je, živahan i brz, a šarmom plijeni i pet temperamentnih mladih glumica.Austrijski glumac Karl Markovits - poznat po ulozi pratitelja vučjaka iz serije “Inspektor Rex” - okušao se 2011. kao redatelj zatvorskom dramom “Disati” koja je te godine u Sarajevu i osvojila nagradu. Markovits se sad vratio u Sarajevo filmom “Supersvijet” koji je (bar meni) možda vrh sarajevske konkurencije. Smješten u perfektno osunčanu, teletabijevski ljupku austrijsku provinciju, “Superwelt” se bavi blagajnicom Gabi Kowanda koja izazove metež time što jednog dana - počne razgovarati s Duhom Svetim. Premda Gabi živi u skrušeno pobožnom ambijentu, činjenica da ona zaozbiljno “priča s Bogom” izazove i bračnu i društvenu pomutnju koju Markovits secira sa seidlovskim crnim humorom.

Kako se posljednjih godina o balkanskom filmu ne može ni razgovarati bez spomena grčkog “wierd wavea”, i sarajevski je program uključio jedan “wierd wave” novitet. Riječ je o filmu “Chevalier” koji kao redateljica potpisuje producentica “Očnjaka” Athina Rachel Tsangari, a scenarij potpisuje Efthimis Filippou, pisac koji stoji iza praktički svih grčkih “čudnih” filmova, od “Očnjaka” do “Jastoga”.

Mužjačko nadmetanje

Čitav film odvija se na jahti koju je skupina muških prijatelja iznajmila za zimski ribolov u Egejskom moru. Na dan povratka jedan od muškaraca predloži da počnu igrati igru zvanu Chevalier: proučavat će jedan drugoga, ocjenjivati detalje od odjeće i higijene do hrkanja, šećera u krvi i hobija, a na osnovi tog ocjenjivanja jedan će od njih biti pobjednik - chevalier. Film pokazuje kako se jedna igra pretvorila u mužjačko nadmetanje, preispitivanje rodnih stereotipa i kompetitivnosti.

Žiri kojim predsjeda rumunjski režiser Calin Netzer te u kojem je i glumica Zrinka Cvitešić, imat će - ukratko - lijepih briga: daju li Srce Sarajeva bilo kojem od spomenutih filmova (uključujući “Zvizdan”) neće previše pogriješiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:59