Čisti ekstrakt starinske akcije u stilu Stevea McQueena

U vrijeme kad se 2002. pojavio početni film serijala o Ludlumovu Bourneu - “Bourneov identitet” (2002, Doug Liman) - bio je to film koji je išao protiv struje.

Početkom dvijetisućutih - naime - izgledalo je kako se obistinilo proročanstvo Umberta Eca da će kompjutorski trik ubiti akcijski film. Upravo u tom trenutku, “Bourneov identitet“ bio je film koji je išao protiv tog trenda. Izbjegavao je stilizaciju, trik i računarsku grafiku, afirmirao je staru, klasičnu fizičku akciju, a u tu robusnu fizikalnost uklapao se i Matt Damon u ulozi šutljivog, introvertnog, nesimpatičnog Bournea.

Sasvim nova priča

U kinima smo vidjeli još dva Bournea, nastala 2004. i 2007. prema preostalim romanima Ludlumove izvorne trilogije. Iako je Liman napustio funkciju režisera i prepustio je britanskom autoru dokudrama Greengrassu, sva su tri filma bila slična i vrlo pristojna.

Nakon posljednjeg, “Bourneovog ultimatuma” (2007, Paul Greengrass), Matt Damon je objavio da ga Bourne više ne zanima, povukao se i Greengrass, a producenti su ostali i bez izvornih Ludlumovih romana. Na poprištu je ostao tek scenarist David Gilroy (režiser “Michael Claytona”) koji je u situaciji kad je serijal ostao bez ključnih gradivnih kockica napravio jedan od najčudnovatijih “reboota” novijeg komercijalnog filma. Uzeo je naslov “Bourneovo naslijeđe”, romana kojeg je napisao Ludlumov književni nasljednik Van Lustbader. Međutim, radnju romana je odbacio i napisao sasvim novu priču s novim likom, scenarij u kojem se Bourne pojavljuje samo jednom, na TV ekranu. Junak novog filma je Aaron Cross ( Jeremy Renner), još jedan od falange biokemijski “poboljšanih” specijalaca u službi CIA. Kad britanski novinar razotkrije postojanje “nadčovječkog” projekta Treadstone, CIA odluči ubiti sve svoje “supermene” da zametne trag. Među njima je i Cross, koji preživi atentat na Aljaski i daje se u bijeg sve do Filipina, s dvostrukim ciljem: pobjeći CIA-i i riješiti se ovisnosti o pilulama koje mu agencija daje. Naime, bez njih on bi mentalno i fizički degradirao u poluidiota s IQ 68. Kako mu u tome pomaže liječnica projekta ( Rachel Weisz), “Bourne 4” u nekim trenucima postaje pomalo nalik “Frankensteinu”: doktor se mora nositi s umjetnim čudovištem koje je stvorio.

Topliji od Damona

“Bourneovo naslijeđe” s Bourne-serijalom povezuje tek središnja dramaturška zamisao, a to je lik usamljenog pojedinca kojeg po globusu progoni svemoćna agencija. Taj motiv čiste paranoje - osamljenika koji bježi od sviju - očito je bio dostatan da serijalu da koherenciju. Jer “Bourneovo naslijeđe” je iznenađujuće dobar film sličan prethodnicima.

Opet je riječ o starinskom akcijskom filmu s puno kaskaderskih vratolomija i trčanja po krovovima. Gilroy i ekipa opet “bondovski” koriste egzotične lokacije, ovaj put Manilu na Filipininima koja je sjajna inscenacija za dugu, brzu, dinamičnu jurnjavu u stilu filmova Stevea McQueena 70-ih. Što se pak Rennera tiče, on kao glavni glumac funkcionira dobro i serijalu daje mekše, toplije rubove od sumornog Damona. Pravi je udar maljem, međutim, Edward Norton kao vjerojatno najopakiji negativac iz američkog državnog aparata kojeg smo vidjeli još od Kubricka.