PIŠE JURICA PAVIČIĆ

CANNES U ZNAKU AKTIVISTA Zlatna palma otišla u Japan, a krimić Spikea Leeja o Ku Klux  Klanu nagrađen Grand Prixom

 REUTERS

Japanski redatelj Hirokazu Kore-eda pobjednik je ovogodišnjeg filmskog festivala u Cannesu. Međunarodni žiri kojim je predsjedala glumica Cate Blanchett dodijelio je glavnu festivalsku nagradu Zlatnu palmu Kore-edinu filmu “Obiteljska stvar”, filmu koji u međunarodnoj distribuciji igra i pod naslovom “Shoplifters” (Kradljivci po trgovinama).

Pobjeda Kore-edina filma nije senzacija. Film je tijekom festivala bio primljen dobro, u jednom je trenutku po prosječnoj ocjeni kritike vodio u referentnoj anketi kritike časopisa Screen te se uoči noći proglašenja ubrajao među pet ili šest ravnopravnih kandidata za najveću nagradu.

Dva iznenađenja

Zato su iduće dvije nagrade po hijerarhiji blago iznenađenje. Veliku nagradu žirija (Grand Prix) dobio je afroamerički režiser Spike Lee za svoj film “Blackklansman”, krimić o istrazi Ku Klux Klana u Coloradu 70-ih godina. Treću nagradu - priznanje žirija - dobila je libanonska redateljica Nadine Labaki za film “Kapernaum” koji se bavi stravičnim položajem siromašne djece u Trećem svijetu.

Međunarodni žiri ove je godine očito favorizirao socijalno i/ili politički angažirane, borbene filmove. “Kapernaum” je oštar i borbeni socijalni film koji se bavi libanonskom i izbjegličkom djecom koja se potucaju po bejrutskim slumovima. Leejev “Blackklansman” je tek po osnovnoj fabuli krimić: riječ je ponajprije o polemičnom filmskom ekspozeu koji nastoji pokazati da izvorišta današnje Trumpove politike, ideja i frazeologije leže u rasističkoj, ku-kluks-klanovskoj političkoj supkulturi Srednjeg zapada 70-ih.

I pobjednički japanski film bavi se ekstremnim marginalcima. Junaci tog filma su obitelj društvenih otpadnika koji žive izvan normalnog društva, djeca se ne školuju, a obitelj živi od složne krađe po trgovinama. Život te obitelji promijeni se kad jednog dana spletom okolnosti udome zagubljenu zlostavljanu djevojčicu.

Bez nagrada

Ako pobjeda japanskog redatelja nije sasvim iznenađenje, iznenađenje je to što je žiri zaobišao niz filmova koji su u Cannesu imali status favorita. Poljak Pawel Pawlikowski na koncu je nagrađen samo nagradom za režiju za svoj film “Hladni rat”. Iranac Jafar Panahi i Talijanka Alice Rohrwacher podijelili su nagradu za scenarij za filmove “Sretni Lazar” i “Tri lica”. Dva po ukusu vašeg novinara najbolja filma viđena u Cannesu - korejski “Spaljivanje” Lee Chang-donga i “Ljeto” Rusa Kirila Serebrenikova - žiri je potpuno zaobišao.

Bez nagrade je ostao i Turčin Nure Bilge Ceylan čiji je film “Stablo divlje kruške” prikazan posljednje večeri, a riječ je o filmu koji stoji uz rame najboljima koje je Turčin snimio. A ako je žiri prema nekim od najboljih filmova programa bio tvrda srca, bio je širokogrudniji prema “djedu” francuskog novog vala Jeanu Lucu Godardu. Svaki put kad se u Cannesu pojavi s novim eksperimentalnim filmskim esejom Godarda žiri počasti utješnom ad hoc nagradom pa se to dogodilo i ovaj put, a sad se ta nagrada ove godine zove “specijalna Zlatna palma”.

Ako se nekima odlukama žirija i može prigovarati, s nagradama za glumce su pogodili u potpunosti. Nagradu za najbolju mušku ulogu dobio je talijanski glumac, režiser i komičar Marcello Fonte za naslovnu ulogu u surovu trileru “Dogman” Napolitanca Mattea Garronea. Nagradu za najbolju žensku ulogu dobila je kirgiska glumica Samel Jesljamova za (opet naslovnu) ulogu u filmu “Ayka”. U filmu rusko-kazačkog režisera Sergeja Dvorcevoja Jesljamova glumi ilegalnu kirgisku imigranticu koja se u zimskoj Moskvi bori da radi i zaradi da bi otplatila novac posuđen za put. Riječ je o još jednom u nizu filmova s ovogodišnjeg Cannesa koji se bavi ekstremnim socijalnim nedaćama, a uloga Jesljamove tim je dojmljivija što je riječ o neprofesionalki te što je film sniman u jako dugim kadrovima i gotovo stalno u krupnom planu, pa je morao biti tehnički iznimno zahtjevan.

Pobjednik ovogodišnjeg Cannesa Hirokazu Kore-eda pomnijim poznavateljima art-filma nije nepoznat - već je nagrađivan u Veneciji, a u Cannesu je 2013. dobio nagradu žirija za film “Kakav otac, takav sin”. Rođen 1962., Kore-eda se afirmirao debitantskim filmom “Maborosi” za koji je u Veneciji nagrađen za režiju. Godine 1998. snima film “Nakon života” s intrigantnim, bizarnim konceptom: u zagrobnom svijetu, duše preminulih pred posebnim povjerenstvom moraju odabrati najmiliji trenutak u svom životu da bi se iz njega rekreiralo posmrtno iskustvo.

Status kultnog autora Kore-eda će ispeći s naredna dva filma. U “Distanci” (2001.) Kore-eda se bavi članovima obitelji samoubojica, članova vjerskog kulta koji je postao zloglasan kad je guru kulta otrovao tokijski vodovod. Kore-edin najbolji film “Nitko ne zna” (2004.) je - pak - svojevrsni prethodnik “Shopliftersa”. U tom filmu Kore-eda se bavi higijenskim i ljudskim urušavanjem braće i sestara koje majka ostavi u gradskom stanu jer živi s ljubavnikom.

Pogubio se

Upravo u vrijeme kad je nanizao tu seriju intrigantnih filmova Kore-eda se prvi put imao prilike predstaviti i hrvatskoj publici. Filmofilski iznimno upućeni One Take festival mu je 2005. organizirao u Zagrebu retrospektivu.

Nakon toga Kore-eda će u redovnom ritmu snimiti 9 filmova tijekom 14 godina, no dojam vašeg novinara je da se u toj hiperprodukciji pogubio i nanizao osrednjih filmova. Sada se s “Obiteljskom stvari” vratio i dobio najprestižnije priznanje koje se može dobiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 07:47