Brak im se izlizao, kći je zeleni radikal, sin čudak koji ne izlazi iz sobe. A onda u obitelj dođe spremačica Sirijka i predloži da probaju Svjetlo...

Njegov najslavniji film - "Lola trči" - bio je posveta berlinskoj omladinskoj kulturi razdoblja Love Paradea. Njegova najslavnija serija - "Babilon Berlin" - veliki je audiovizualni spomenik weimarskom i ekspresionističkom Berlinu uoči nacizma. Kao filmski i TV redatelj, Tom Tykwer je veliki i najvažniji dio svog opusa posvetio glavnom njemačkom gradu. Posvetio ga je kao da je doista rodom Berlinčanin, što nije: rođen je 1965. sasvim na zapadu, u Wuppertalu. No Tykwer zaista jest režiser Berlina. Stoga nije čudo da mu je dopala čast da svojim filmom otvori ovogodišnji, 75. Berlinale.

Tykwerov film koji je u četvrtak navečer otvorio Berlinale također je film u Berlinu i o Berlinu. Kad čovjek gleda Tykwerov film "Licht", prepoznat će brojne berlinske vedute, od Potsdamer Platza preko socijalističkih kvartova iz bivšeg DDR-a pa do riječne teretne luke Behala. U svom najnovijem filmu Tykwer je pokušao ispričati priču o Berlinu danas, a to znači Berlinu u kojem ruku pod ruku žive Nijemci, Arapi i Poljaci, hipsteri i nacisti, ono najprogresivnije i ono manje progresivno. A uz sve to Tykwer je u film "Licht" pokušao uplesti i parapsihologiju, self-help, političku satiru, film o životu poslije smrti pa, povrh svega toga, mjuzikl.

Ako vam zvuči kao papazjanija u koju je štošta utrpano, bojim se da imam lošu vijest. Film "Licht" - nažalost - upravo to i jest.

Junaci Tykwerova "Svjetla" su obitelj berlinske boemske buržoazije. Otac/muž Tim (Lars Eidinger) salonski je ljevičar koji se po kiši na posao vozi biciklom, ali radi kao marketinški kreativac za krupni kapital. Žena/majka Milena (Nicolette Krebitz) zaposlenica je njemačkog ministarstva za međunarodnu pomoć koja podiže kulturne centre po Africi, te muku muči sa sporom birokracijom, njemačkom štednjom i afričkom korupcijom. Par je dugo zajedno, ali brak im se izlizao, gotovo se i ne primjećuju. Kći Frieda je zeleni radikal, a svoje roditelje smatra prodanim buržujima. Mlađi sin Jon je čudak koji ne izlazi iz sobe i visi na VR igricama. Koliko familija živi zajedno da se shvatiti kad im u kuhinji infarkt dobije poljska spremačica. Pronađu je mrtvu tek 24 sata kasnije, za doručkom.

U obitelj uskoro ulazi nova spremačica Sirijka Farrah (Tala Al Deen). Farrah je u Siriji bila psihijatar, ali ne može raditi u struci pa čisti. Nije joj teško uočiti da stvari u familiji ne funkcioniraju. Stoga prvo kćeri, a potom ostalim ukućanima predloži da oprobaju Svjetlo: psihoaktivnu svjetlosnu senzaciju koja pomaže da nađete svoju unutarnju bit, ili - nemojte me hvatati za riječ - takvo nešto slično.

Tom Tykwer

Hubert Boesl/Dpa Picture-alliance Via AFP

Film koji počne kao obiteljska humorna drama pretvara se tako u self-help, da bi potom otišao u još luđem smjeru i završio kao film o prekogrobnom životu, portalu u onostrano i svjetlu na kraju tunela. No, da stvar ne bude jednostavna, film je i politička satira na suvremenu njemačku prosvijećenu obitelj. A da ne stane sve na tome, film je i mjuzikl s nekoliko plesnih show-stoppera na muziku Freddieja Mercuryja i Queena.

Dok čovjek otvorenih usta gleda taj cušpajz, pomiješanih je osjećaja. Na trenutke shvatite da se u srčiki "Lichta" krije jezgra dobrog filma. Ima tu krasnih likova, scena, situacija, dopadljivih digresija, mozaički orkestriranih narativnih sekvenci koje vas prisjete na starog Tykwera. Ali - Tykwer je uvijek bio režiser koji nije znao stati. Nerijetko su njegovi filmovi izgledali kao djelo čovjeka koji priča vic, a onda umjesto da zašuti nakon šlagvorta počne taj vic raspredati dalje. Kod Tykwera je vazda bilo viška motiva, viška epiloga, viška minuta. U "Lichtu" ima viška filmova: najnoviji Tykwerov naslov je pet filmova istodobno umjesto da - bude jedan.