'BOMBAŠKI PROCES' Zbog snimanja serije na Trg Republike vratili bana Jelačića

Ciklus Antologija dramskog programa na HTV 3 kod mojih je znanaca već stekao kultni status. Što li se sve tu ne može vidjeti? Hvaljene tv drame Tomislava Radića, Nenada Puhovskog, Maria Fanellija, Ivana Hetricha i mnogih drugih, nagrađivani radovi našeg najplodnijeg tv scenarista Ive Štivičića, ukratko, reprezentativna ostvarenje iz zlatnog razdoblja kada se u tv produkciju puno ulagalo i do nje još više držalo.

U taj je termin, u nedjelju u pola šest poslijepodne, prošvercan i svojevrsni vruć kesten, koji se HTV već dugo iz čistog kukavičluka ne usuđuje emitirati. U pitanju je mini-serija “Bombaški proces”, snimljena 1978. u dramskoj redakciji nedavno preminule Palme Katalinić. HTV je u kratkom razdoblju emitirao dvije dokumentarne serije o Josipu Brozu Titu, jednu u režiji Antuna Vrdoljaka, a drugu s potpisom Lordana Zafranovića, no one nisu ostvarile impresivnu gledanost, gubeći publiku sa svakom novom epizodom, nastojeći svog protagonista ili demonizirati ili krivudati između mitologiziranja i stvaranja kakve-takve distance.

Velika produkcija

U “Bombaškom procesu” nema tih dvojbi, Josip Broz - tada je još nije imao nadimak Tito - prikazan je kao mladi revolucionar u jednoj od najupečatljivijih epizoda svoje političke karijere: 1928. uhapšen je u Zagrebu, optužen zato što je u stanu u Vinogradskoj ulici u koji je povremeno navraćao otkriveno nekoliko bombi (on se branio da ih je policija tamo podmetnula) i osuđen je na pet godina robije.

Televizija Zagreb realizirala je tu mini-seriju kao projekt od posebne važnosti, na pedesetu obljetnicu tog događaja. Redatelj Branko Ivanda dobio je posao, jer je prije toga za dramski program Televizije Zagreb realizirao nekoliko hvaljenih tv filmova, no uvjeti kakve je imao na snimanju “Bombaškog procesa” bili su uistinu jedinstveni: kada je zatrebalo, u Ilici i Gundulićevoj ulici kod nekadašnje kavane Corso zaustavljen je promet, raspolagao je sa stotinama statista kostimiranih u odjeću toga vremena, konjima i starim automobilima, a mogao je i ponavljati kadrove koliko je htio. Čak su uz pomoć makete na tadašnjem Trgu Republike ponovno ustoličili kip bana Jelačića, uklonjen u poratnom razdoblju.

Inovativna vrsta

Ivandi i njegovom pomoćniku režije Zoranu Tadiću zasigurno nije promakla neobična podudarnost: kada su snimali scenu zagrebačkih demonstracija zbog ubojstva Stjepana Radića u beogradskoj skupštini, podsjetili su se svoga dokumentarca o studentskom štrajku 1971. godine. Film nisu završili, jer im je policija zaplijenila materijal, a kada su ga početkom devedesetih otkrili u policijskom arhivu, uobličili su ga u cjelovečernji dokumentarac “Poezija i revolucija”. Ovaj put, međutim, nisu morali strahovati, jer su demonstracije režirali uz odobrenje najvišeg političkog vrha.

Za razdoblje u kojem je nastao, “Bombaški proces” bio je inovativna vrsta dramskog programa, prvi i vrlo uspio pokušaj domaće dokudrame (godinu kasnije, Sava Mrmak će za Televiziju Beograd snimiti mini seriju “Slom”, o propasti Jugoslavije 1941. godine, a nešto kasnije i “Posljednji čin”, kroniku hvatanja, hapšenja i suđenja Draži Mihajloviću). Scene su uprizorene kao da je u pitanju dokumentarac, kako u prvom dijelu koji se bavi zagrebačkim nemirima, tako i u drugom koji je u cijelosti snimljen u sudnici. Glumci su svi odreda podigrani ( Ivo Gregurević je izvrstan u ulozi Franje Novoselića, revolucionara koji je kažnjen s tri godine zatvora, dok Sven Lasta bez pretjeranih gesta glumi predsjednika suda), dok je ponajveće iznenađenje Rade Šerbedžija u ulozi Josipa Broza.

Večernji termin

Njegova su inače specijalnost uloge za koje je potreban veliki izražajni raspon, međutim, ovaj put se namjerno zauzdao i ostvario krajnje intrigantnu interpretaciju: spretno je dizajniran, s frizurom i naočalama koje će se tek kasnije proslaviti kao “lenonice”, ne podiže glas, siguran je u sebe i autoritativan. U ono je vrijeme bilo vrlo bizarno gledati scenu u kojoj ga tuku u policiji: ipak je lik koga je igrao tada bio neprikosnoveni šef države. Šerbedžijin Tito neusporedivo je efektniji od onih koje su dočarali Richard Burton u “Sutjesci” i Marko Todorović u “Užičkoj republici”.

“Bombaški proces” današnjim bi gledateljima mogao biti vrlo zanimljiv jer dosta precizno pokazuje sve što se odigralo te 1928. godine (scenarij je napisao publicist i književni urednik Milan Mirić), dakako, kroz određenu ideološku prizmu. Prvomajska proslava smjenjuje se s demonstracijama protiv Radićeva ubojstva, a za vlast su “crveni” veće zlo od desnih ekstremista.

Da HRT danas emitira „Bombaški proces“ u udarnom večernjem terminu, gledanost bi nesumnjivo bila izuzetna. No da li bi se njegovim šefovima dopao lik Josipa Broza kao karizmatičnog mladog revolucionara?

Čisto sumnjam!