Početkom sedamdesetih počeo sam pisati prve tekstove o filmu i samim tim počeo izlaziti na mjesta na kojima su se skupljali tzv. filmofilmska klijentela (od kojih su neki bili i redatelji). Nije toga bilo puno, recimo Gradska kavana, gdje je vladao čudan suživot filmaša i političara, zato nisam baš ni volio odlaziti tamo, ali Corso (i danas zatvoren), na uglu Gundulićeve i Ilice, bio je prava stvar. Tamo je bio tzv. Vladekov stol, za kojim je predsjedavao Vladimir Vuković, redovno bi dolazili Ante Peterlić, Zoran Tadić, Branko Ivanda, Nikola Babić, povremeno i Krsto Papić, zatim moj vršnjak i prijatelj Srećko Jurdana te još neki, no jedan kritičar i filmaš tamo se nije pojavljivao. Bio je to...
MOJE SJEĆANJE
Bio je urednik na Radio Zagrebu, nisam ni pretpostavljao koliko će njegov dolazak promijeniti moj život
Za one koji ne znaju, Petar Krelja rođen je u Štipu u Sjevernoj Makedoniji, kako čak tamo? Otac mu je trebao postati svećenik, no od tog zvanja je odustao
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....